Imotski studenti 1929. godine

Imotski studenti na Modrom jezeru ljeta 1929. godine. S lijeva stoje: Ante Rako, Antoniette Monti, Lujo Lončar, Nino Ferrari, Petar Trišić,  Delka Monti Rako i Kosto Poštenjak.
…..Iako je Imotski zemljopisno bio udaljen od većih srednjoškolskih i visokoškolskih središta, bogatije obitelji su još u 19. i početkom 20. stoljeća slale svoju djecu na školovanje u Split, Zadar, a ponekad i izvan granica na inozemna sveučilišta, Beč, Prag, u  Italiju..Spomenut ćemo neke od njih: dr Iko Jerković-pravnik,  njegov sin dr. Koloman Jerković-pravnk, dr. Augustin Bitanga-liječnik, njegov sin dr. Pave Radovinović-pravnik, dr. Mile Vuković-liječnik,  dr.  Petar Benzon-pravnik, admiral Ivan Benzon-profesor,  Antun Ivanović- pravnik, Đulio Vučemilović-ekonomist, sinovi doktora Antonia Mazzi-a: dr. Ante-liječnik, dr. Meme -pravnik, Aurelio-agronom, sinovi doktora Ivana Bulića: Miro-veterinar, Kruno-ljekarnik, Davor-pravnik. Svakako su to samo neka imena stanovnika Imotskoga koji su izučili škole, a nemoguće je obuhvatiti one iz kasnijeg razdoblja jer bi to iziskivalo daleko veći osvrt…..Osvrt  fra Vjeke Vrčića uz izložbu “Pogled u građanski život Imotskoga” u Zagrebu 1995. godine

Dr. Iko Jerković 1939. godine

Dr. Iko Jerković u  vrtu svoje kuće u Imotskom 1939. godine. Dr. Iko Jerković (otac Ante rođ.1816)  rođen je 1849. godine u Imotskom i  prvi je  Imoćanin koji je završio fakultet. Dr. Iko  je završio pravni fakultet u Beču i postao odvjetnikom. Vjenčao se 1878. godine sa Jelenom Bolis kćeri veleposjednika Josipa Bolisa čija je obitelj doselila iz Venecije i Ruže Bitanga. Sin dr. Ike Koloman  rođen je 1882. godine i također je završio pravo kao i unuk  Ante  rođen 1914. godine. Na fotografiji s lijeve strane sjedi Anka Težulat Poštenjak, s desne strane supruga sina dr. Kolomana Zagrepčanka Darinka Harnuš Jerković (rođ. 1888. god.), a stoji Ana  Dropulić Vrdoljak.

Obitelj Franceschi na Perinuši 1935. godine

Perinuša 1935. godine.
S lijeva stoje: Toni Franceschi (pok. Bepa), N.N., Marica Franceschi (supruga Zane, u naručju drži Josipa, Tonijevog sina), Marija Franceschi (supruga Tonija), N.N, Nevenka Baldani Balić.
Sjede s lijeva Toni Franceschi (sin Antona), Augustin Jago Radovinović (sin dr. Pave), te Petja i Mario Borocinski, djeca Marice Balić.

Izvor: Obiteljska arhiva

Perinuša 1905. godine

Stara raritetna razglednica Perinuše sa turskom ćuprijom  iz 1905. godine dosad nigdje publicirana. Braća Ivan Zuane i Matej de Franceschi, te bliski rođaci Ivan i Frane sudjelovali su sa svojom vojskom čije su troškove snosili u ratu za oslobođenje Imotskog i Krajine od  Turaka 1717. godine. Ivan Zuane gubernator Omiša za nemjerljive vojne zasluge dobio je nekadašnji begluk čiji je zadnji vlasnik bio arci-beg Čaušević poslije nazvan Perinuša sa mostom, mlinicama i zemljom. Posjed Perinuša odnosno njegovi ostaci je i danas  u  vlasništvu potomaka  Ivana Zuane.  Naziv Perinuša nije povezan sa obitelji Franceschi već  je nastao iz prezimena zadarske obitelji Perinović (Perin) koje su Franceschijevi  početkom 18. stoljeća doveli kao upravitelje imanja i nadglednike poslova, te je u narodu nastao naziv Perinuša kojim se do danas naziva područje oko mlinica na Vrljici. Perinovići su se povukli s posjeda na kraju 19. stoljeća, a trajno naseljena obitelj Josipa Bepa Franceschija  baštinila je pridjevak Perinovići/Perini koji je ostao do danas. Ivan Zuane je dogradio još osam mlinica uz već postojećih šest koje su radile za vladavine Turaka.

Izvor: Obiteljska arhiva

Pogled na Imotski sa zapadnog oboda Plavog jezera krajem 1920-ih

Pogled na Imotski sa zapadnog oboda Plavog jezera krajem 1920-ih godina, foto: Rajmondo Gjamonja.
….Ostavio sam društvo i hitno sam se uputio k Modrom jezeru. Zastao sam na Vidilici s koje imaš u dubinama svu vodu jezera. Voda se u kamenom bubregu-sliči na bubreg, već se podosta spustila, ukazale se neke pećine, zazelenila se mlada trava po modrim bedrima vrtače, s toplijim danima oglasit će se cvrčci, ugledat će se duboke spilje, i Vilinska, i Golubarska, i Vilinsko počivalo, i Jakičina stina, a  već početkom svibnja, prvi kupači spuštat će se k vodi poluovalnim sepentinama, koje građani izvedoše kad je  Leisov prijatelj car i kralj Vranjo Josip dolazio k nama pred pedesetak godina. Spregom voda ponornica i vrela na dnju jezera, u rujnu, vode počnu rasti, a kako vode rastu, čuje se šum izmiješanih voda ponornica  i vrela, voda dođe do svog visokog vodostaja, jezero, malo more, spava i odspava jesen i zimu. Kada, jesenas, navale do brdskih strana vjetrovi-naše bure-nitko se ne ide išetati do jezera, a i pjesma kaže: čuvaj se te bure!…..
Dinko Štambak ( Pariz 1980) Oko Modrog i Crvenog jezera, pripovijetka Plinus Tacito Suo S.

Izvor: Obiteljska arhiva