Iskočivši iz kočije

Jezero kod Imotskog, fotografija snimljena 1910. godine, nakladnik Josip Tripalo. Razglednicu je poslala prijateljica  Dragici Novaković u Sumartin putujući u Čapljinu  iskočivši iz  kočije u Imotskom sa sljedećim tekstom:
Mila moja Draga
Evo ti pišem iskočivši iz kočije na po puta k Čapljini. Idem kući Mila Dragice netom dođem kući pisat ću ti opširnije. Čuvaj se, starije je zdravlje nego škola i sve drugo.
Ljubi te uvijek tvoja Rea

Izvor: Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

Na teraci kuće nadučitelja Anđela Anđule Bitanga, Imotski 1942. godine

Imotski 1942. godine, na teraci kuće nadučitelja i prvog ravnatelja Građanske škole u Imotskom Anđela Bitange (1863-1942). Vide se kuća Colombani, stara kuća Dunda i kuća Radovinović.
Na fotografiji s lijeva: Grmislav Radovinović  sin Anđela, čuči supruga Jelica Bosnić Bruk iz Blata na Korčuli, Slavica Zorec  Anđelova unuka (kći Kristina), Ana i Zora Radovinović kćeri dr. Pave, supruga  i Pavao Radovinović sin Anđela. U prvom redu su Ana Sela Franceschi kći Tonija i  Bjanka Čumbelić  Anđelova unuka  (kći Romana Mila).
Grmislav (ne Grunislav) Radovinović bio je blagajnik Hrvatskog planinarskog društva Imotski osnovanog 1927. godine čiji je prvi predsjednik bio prof. Vid Petričević.

Izvor: Obiteljska arhiva

Vjenčanje Zorke Bitanga i kap. Nike Cerezina 1911. god. u Imotskom

U spomen na obljetnicu jednog vjenčanja, vjenčanje Zorke (1886-1958), kćeri dr. Augustina Bitange i kapetana Nike Cerezina iz Vignja na Pelješcu u Imoschom 17. lipnja 1911. godine, svadbena povorka je krenula iz kuće Jagul prema crkvi sv. Franje.
Zorka je bila sudionica jedne ljubavne priče koja je u Imotskom ostala u usmenoj predaji ne do kraja točnoj. Naime Zorka i Antun Toni Colombani (1884-1945) bili su mladi zaljubljeni par koji su živeći u dvije susjedne kuće još od djetinjstva bili nerazdvojni. Toni je Zorki posvetio mnoge stihove i napisao bezbroj pisama, te su bili pred zarukama. Međutim dr. Augustinu Zorkinom strogom ocu ta se veza nije sviđala iz više razloga, među ostalim što je bio u svađi sa Colombanievim koji mu nisu oprostili podizanje kuće ispred njihove jer im je prekrila prekrasan pogled na polje i Biokovo, kako su govorili “covera la vista”. Osim toga veleposjednik Toni za  dr. Augustina nije bio prikladan zet jer ga je smatrao neozbiljnim i neodgovornim. Zorka je poslušala oca, a nekoliko godina kasnije upoznala je kapetana Niku Cerezina za kojeg se udala i živjela u sretnom braku. Toni je jako teško prihvatio njenu udaju, te je Zorka zbog njegovog upadljivog  ponašanja na dan vjenčanja mislila da ima pištolj i da će ubiti Niku. Zorka je s Nikom otišla nakon udaje živjeti u Split, a Toni se nakon osam godina vjenčao sa djevojkom iz susjedne kuće Đemom Marče.
Fotografija vjenčanja Zorke i Nike objavljena je u monografijama Od krinoline do Coco Channel na imotskoj pjaci (2006) i Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja (2007) ali kako su autorima bila nepoznata imena sudionika nisu navedena. Fotograf je Giuseppe Zohou

Obitelj Colombani

Imotski početkom 20. stoljeća, gospođa iz obitelji Colombani sa dvoje djece u šetnji Điradom. S lijeve strane vide se kuće Dušana Matijaševića i  dr. Ivice Jerkovića, a desno je kuća Luke Milinovića koje su srušene u II svjetskom ratu.
…Obitelj Colombani doselila se iz Pirana u Imotski, te su nakon oslobođenja Imotskog od Turaka obnašali važne funkcije.  Odlukom mletačkog Senata 1736. godine Josip Colombani imenovan je “sergente magiore” u imotskoj tvrđavi, a nakon njegove smrti brat Jakov Fortunat postao je zapovijednikom imotske tvrđave. Jakov Colombani vjenčao se sa  Antonijom Crnica kćerkom Stipana Crnice civilnog zapovijednika Imotske krajine. Obitelj Colombani  uživala je veliki ugled u Imotskom, neki članovi obitelji bili su načelnici. Lijepe velike kuće su oronule jer su potomci stare imotske gospode napustili nekadašnje slave baštinu.Tako dođe kraj još jednoj staroj imotskoj obitelji…
Fra Vjekin  vijek (2010) Izbor novinskih članaka fra Vjeke Vrčića

Izvor: Arhiva obitelji Colombani

Crkva sv. Franje Asiškog u Imotskom

Gradnja nove crkve svetog Franje Asiškog u Imotskog započela je desetljeće poslije završetka zvonika, a temeljni kamen postavljen je 20. travnja 1863. godine za gvardijana i župnika fra. Ante Perića. Graditelj crkve je Antun Ciciliani  rođ.  1815. god. u Trogiru. Zid crkve je bio dovršen do praga vrata na zapadnom pročelju kad je car Franjo Josip I došao u Imotski 24. travnja 1875. godine, te je on na taj prag kleknuo i darovao za gradnju crkve 500 forinti.
Razglednicu je poslao1932. godine iz Imotskog  dr. Lujo Domljan, zet hvarskog Načelnika Andre  Pavišića  za njegov imendan.

Izvor:Obiteljska arhiva baštinika Nore Vučemilović Baškarad

Sv Jure, Biokovo 1929. godine

Na samom vrhu Biokova, kraj crkvice sv. Jure 1929. godine u organizaciji Imotskog športskog kluba; Sjede: Stjepan Nino Ferrari, N.N., N.N., Živko Rako, Marica Milinović, dr Lujo Domljan, Ksenija i Luka Milinović; Stoje: Boris Giperborejski, vodič, dr Pavao Radovinović Jagul, Milka Lončar, Radojka i Ljubica Milinović, dr Antonjeta, dr Hugo i Laura Monti, Delka Rako, vodič, Antuka Marendić i Ljubo Tripalo.

Izvor:Obiteljska arhiva

Carica Sissi

Slika 1. Carica Sissi 001Carica Elizabeta Austrijska  poznatija pod nadimkom Sissi (1837 – 1898)  austrijska carica i ugarsko-hrvatska kraljica, supruga cara Franje Josipa I. koji je na svom putovanju Dalmacijom  na danasnji dan  24. travnja  prije 140 godina doputovao u Imotski .
“Car je u Imotskom prispio iz pravca Splita preko Klisa, Trilja i Lovreća u 3 sata popodne po ružnom kišnom vremenu. Izvjestitelj zadarskog “Narodnog lista” piše o tome u brzojavu: “Imotski, 24.travnja 9 sati, 20 časova u večer. Usprkos pljusku što još traje mnogobrojni narod dočeka danas popodne posli 3 sata N.V. našega hrvatskog kralja velikim neopsivim uzhitom. Varoš sav je urešen narodnim trobojnicam i carskim zastavam. Na ulazku varoši načelnik pozdravi kralja hrvatski. Slavoluci podignuti do kraljskog stana. Večeras bila sveobća rasvjeta uz veliku bakljadu i kraljski sobet. N.V. ganuto je rad neopisiva oduševljenja naroda…Ushit je nadvladao pukom kad je Car banuo i kad je pošao da pregleda urede, tamnicu, crkvu i  učione…” Car Franjo Josip I za vrijeme boravka u Imotskom prespavao je  u kući Mazzi, a vozio se  karucom okovanom srebrom koju je ustupio dr. Augustin Bitanga, a ostaci koje su i danas pohranjeni u podrumima kuće Radovinović.

Izvor: Obiteljska arhiva, fotografiju je car darivao uglednim obiteljima kao spomen na boravak u Imotskom

Topana

11178331_382771998576340_7043889587211104244_n

Imotski, ulaz u Topanu početkom 1960-ih, fotograf Ž. Hell.
Kapela na tvrđavi služila je dugo kao jedina crkva u Imotskome. Ostala je drago i sveto mjesto za svakog Imoćanina. Ona je bila klica nove crkve i samostana koji je 1738. godine prenesen iz Prološkog blata u Imotski.
Na spomen pobjede nad Turcima nosila se dugo godina 2. kolovoza Gospina slika iz tvrđave starim Gradom u crkvu i natrag. Kad je crkva bila napuštena u isto vrijeme je bila napuštena i kapela.

Izvor: Obiteljska arhiva