Ćakula u hladu kostele u Jagulovoj avliji 1932. godine

Imotski, popodnevna ćakula u hladu stare kostele u Jagulovoj avliji ljeta 1932. godine. Sjede s lijeva: Laura Felicinović Monti supruga dr. Huga Montija (drži unuka Smjelog Rako), Marija Franceschi Radovinović supruga dr. Pave Radovinovića, Anđeo Anđule Bitanga (nećak dr. Augustina), Tonći i Sveto Dunda. Na kamenom stolu leži Ana Anka Radovinović kći dr. Pave.
Nadučitelj Anđeo  Anđule Bitanga (1863-1942)  jedan je od slavnih imotskih učitelja, prvi ravnatelj Građanske škole sagrađene 1911.god. Uvijek je nosio lulu sa kamišem od drenovine dužim od metra  koju su uz uzvik “Sad sam te ulovio” zapamtili  imotski đaci jer je njome dijelio “srdele”. Učitelj Anđule obdario je velikim znanjem, a naročito o razdoblju antike mnoge  naraštaje imotskih đaka. Učitelj Anđule je u kući Radovinović  gdje je bila organizirana učionica bio učitelj sestrama dr. Pave, a njegovoj djeci je davao prve poduke iz astronomije za zvjezdanih noći u avliji.

Izvor: Obiteljska arhiva

Pasađera u Jagulovoj avliji 1943. godine

Pasađera (nažalost ne vide se konji) u Jagulovoj avliji 1943. godine. Krajnje desno i lijevo su unuci Anđela Bitange (djeca kćeri Mile Romane) Bjanka i Pero Čumbelić; druga i treća s lijeva su Zora i  Anka kćeri dr. Pave Radovinovića, treća s lijeva je Slavica Zorec unuka Anđela Bitange (kći Kristina) i Marica Kusić. Na Kalondoru 02. veljače  dvadesetih i tridesetih  godina prošlog stoljeća  iz kuće Radovinović Jagul pasađerom bi se vozilo po  pedeset umačkarane djece kojoj je to bio veliki doživljaj na kalondorsko kolo organizirano na Pazaru.

Izvor: Obiteljska arhiva

U Jezeru 1906. godine

Imotski 1906. godine u Jezeru.
Na fotografiji u prvom redu treći s lijeva stoji dr. Josip Mladinov (s beretkom i cigaretom u ruci) ; u drugom redu treći s lijeva stoji dr. Mile Vuković (sa šeširom prekriženih ruku).
Dopisnica (correspodanz – karte) je poslana iz Imotskog 23.12.1906. godine od strane Katinke i Zorke Bitanga, kćerki dr. Augustina bratu: Milom mladiću Pavlu Bitanga, studentu 3. razreda gimnazije u Spljetu.

Izvor:Obiteljska arhiva

Šetnja Pjacom oko 1910. godine

Šetnja Pjacom poslije nedjeljne svete mise. Nakon mise bilo je obvezno prošetati se i pokazati novu lijepu odjeću, a u odijevanju Imoćani nisu zaostajali za stanovnicima većih gradova. Gospođe su po šešire, rukavice  i suncobrane odlazile u Split kočijom ili su ih naručivale preko kataloga u Trstu, Veneciji i Beču. Suncobran na fotografiji pripadao je Marijeti Luznik, supruzi dr. Augustina Bitange

Imotska mladosti “Ne zaboravite taj dan”

Imotska mladosti: “Ne zaboravite taj dan” – Modro jezero,  subota 11. travnja 1931. godine.
Sjede:Marija Vuković, Vera Vučemilović, sudac Bogašin Šoić, Ana Vučemilović, Rajka Šoić, Fanika Vučemilović i Frane Mostarčić
Stoje: Zenta Vučić, Nino Ferrari, Marija Kalafato i Tino Benković, Zita Vučić, Neda Šoić i Mate Furlan, Veljko Berbetti (naš gost) i Branko Betinić  (poručnik), Marica Ivančević, ing. Ante Jelavić, Nora Vučemilović, Blaženka Farolfi, Simplicio i Miro Mostarčić, Ante Rako, Marija Kurir, Duško Juričić  i ing. Luka Vuković.

Imotski, Glavna ulica 1912. godine

Razglednica Imotskog iz 1912. godine, vlastnik je Josip Tripalo. U sredini fotografije se vidi  secesijska fasada kuće obitelji Benzon, a desno je lijepa  kamena kuća obitelji Tripalo. Kuću je nakon vjenčanja sa Marijom Anom Bitanga kupio od trgovca Bulića doseljenik iz Sinja Andrija Tripalo. Njihov jedini sin Josip sa prvom ženom Milicom Jerković imao je kćer Mariju koja se poslije udala za Vrgorčanina Ivu Jelavića. Kao udovac vjenčao se sa Splićankom Dobrilom Šegvić s kojom je imao četri sina Andru (1899), Ljubu (1902), Antu Tonka (1903) i Mira (1907), te dvije kćeri Milicu (1898) i Nevenku (1905). Nitko od Josipove djece nije imao djece, te je obitelj izumrla. Josip i sin Ljubo  su  bili načelnici koji su puno napravili za Imotski. Ante Tonko jedini  oženjen bio je profesor fizike i matematike na Sarajevskom sveučilištu. Prof.Tonko je prije smrti 1993. godine u ratnom Sarajevu napisao oporuku prema kojoj imovina obitelji pripada Gradu Imotskom. Po oporuci Grad Imotski bi trebao prodati dio velike imovine Tripalovih, a kuću na kojoj treba stajati natpis “Obitelj Tripalo”  preurediti za kulturne ili karitativne sadržaje. Do danas ništa nije napravljeno iako je obitelj Tripalo  kroz proteklih  više od stotinjak godina puno napravila za razvoj grada  Imotskog.

Izvor: Obiteljska arhiva

Privilegium dr. Augustina Bitange iz 1870. godine

Privilegium dr Augustina  Bitange prvog Imoćanina koji je završio studij medicine    na Facolta di medicina e chirurgia nel  R. Universita di Padova 1870. godine. Dr.  Augustin  radio je kao općinski liječnik u Imotskom cijeli radni vijek. Po Izvještaju o državnim službenicima iz Priručnika za Kraljevinu Dalmaciju za 1871. godinu zdravstveno osoblje u Imotskom čine: Dr Ante Mazzi, kotarski liječnik i dr. Augustin Bitanga, općinski liječnik, privatni liječnik-okulist te Katica Budalić čistačica. Dr. Augustin Bitanga uvijek se isticao kao rodoljub, te je sudjelovao u svim društvenim i političkim aktivnostima Imotskog i Krajine,  bio je   predsjednik  Narodne stranke kao i delegat za sjedinjavanje Hrvatske  i Dalmacije, te prvi predsjednik Hrvatske čitaonice u Imotskom osnovane 1870. godine koja je od samog osnivanja preuzela na sebe ulogu političkog kluba Narodne stranke.  Dr Augustin Bitanga je uz  Nikolu Miroševića (načelnika Imotskog 1865. god.) 1870-ih bio predstavnik škola u Imotskoj krajini.
… Imotski je imao liječnike za čitavu Imotsku krajinu. Bila  su redovito dva kotarski i općinski. Venecija nam je dala Talijane dr. Giussepe-a Wanmulera i dr. Antonia Mazzi-a. Pamtimo dr. Augustina Bitangu  koji je čitav život  bio liječnik u Imotskom. Dr. Mile Vuković ostavio je uspomenu  “oca sirotinje”. Ništa nije stekao, pomagao je narodu gdje god je mogao. Dr. Josip Mladinov dolazi sa Šolte, napravio je krasni dvorac koji i danas resi Imotski, a umro je mlad 1916. godine.  Dugo se zadržao u Imotskom dr. Ilija Abjanić poznat po posebnom načinu rada i postupanja. Dr. Ivo Kandijaš sa Zlarina bio je dugogodišnji imotski liječnik. Iz kasnijih vremena pamtimo dr Mirka Tonkovića i dr Luju Domljana. Kuće ovih liječnika i danas postoje u Imotskom…

Osvrt fra Vjeke Vrčića uz izložbu  Pogled u u građanski život Imotskog 1995. godine u Zagrebu

Imotski oko 1900. godine

Imotski, fotografija  s vizurom grada koju je snimio dr. Mile Vuković oko 1900. godine.
…Gdje je polje najuže, tu ti se na drugoj strani na brdu prikazuje gjegjerna varoš Imotski, bjelasajuć sa svojim pločnatim krovovima, na suncu, kano labud nad ponornim jezerom. Hridine se oko njega rumene, kao prožete cinabrom, a na najvišoj klisuri, nad samim jazom, strši stara rušna utvrda…

Ante Tresić Pavičić (1902) Poleti

Izvor: Obiteljska arhiva

Perinuša 1901. godine

Fotografija Perinuše iz 1901. godine koja je reproducirana na  naknadno koloriranu razglednicu.Tin Ujević (1891-1955) je često i rado pohodio Perinušu i ondje bio dragim gostom obitelji Franceschi. Nadahnut  mjestom napisao je  Visoke jablane:
….Tako uistinu, do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se silno cvijeće plavi,ruji,žuti;
nagnuti u ponor nebeskoga svoda,
dok crvena jesen drumovima hoda.

Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,
muče žednu zjenu ili revnu opnu,
što ne mogu, što ne mogu da nas u vis popnu.

Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde
samo vile lete, ili bure jezde,
a nad njima sunca;samo zvijezde, zvijezde!

Izvor:Obiteljska arhiva