Topana, 1935. godine

Raritetna razglednica Topane s pogrešnim nazivom Tvrđava Ivana Topona iz 1935. godine, nepoznati nakladnik.
Navodi se jedan zanimljivi opis događaja povodom bitke za oslobođenje Imotskoga:
“Mletački general Mocenigo koji je preuzeo dužnost poslije Ema…,obrati pažnju na predobivanje Imotskoga. Podigavši logor kod Trilja približio se području Radobilje, a odatle 25. srpnja ravnici Imotskoga. Tu nađe generala Spara s konjaništvom i pučanima (“morlaki”) iz sinjske krajine i to nakon što je varoš Imotski već prethodno iz opreza zaposjeo guvernator Omiša Ivan Zuane de Franceschi što mu presidij nije odobravao!. Budući se vojska postrojila u ratnom rasporedu, pozove Turke na predaju i pošto oni to odbiše, otpočne paljba iz topova i mina s južne strane…. Pučani (“morlaki”) napadoše prve rovove koje zauzeše, poslije čega se Turci povukoše u drugi red opkopa, zapriječiše ulaz prestajući pucati nakon što su nekoliko ljudi pobili. Budući da nije bilo dovoljno operativnog prostora za razvoj napada Mocenigo pokuša obranu savladati s minama i kad Turci to opaze uviđajući opasnost podigoše bijelu zastavu u znak predaje. Bez ikakvog skanjivanja, predaja bi prihvaćena uz slobodni izlazak posade s orušjem i opremom, te otpraćena prema Ljubuškom. Stopedeset vojnika s jednim dizdarom na čelu, napusti tvrđavu koju su hrabro branili….”
Historijski arhiv u Zadru, Dispacci Alvise Mocenigo, knj. 3 (1717)

Izvor: Obiteljska arhiva

Fra Petar Kubat

Crkva sv. Franje u Imotskom i crkva sv. Martina u Sumartinu. Jedan od utemeljitelja Sumartina je glasoviti fra Petar Kubat rođen  u Imotskom u istaknutoj obitelji. Nakon prodora Turaka u Makarsko primorje, bojeći se osmanlijskih osvetničkih napada, fra Petar Kubat ukrcava na lađe nešto robe i nekoliko obitelji, bjegunaca od Imotskog i primorce iz okolice Makarske te na dan svetoga Martina 11. studenoga 1646. godine otplovljava pod okriljem noći na jugoistočni nenaseljeni dio Brača. Došljaci se naseljavaju oko urušene ckrvice svetoga Martina, koju obnavljaju te osnivaju naselje San Martino. Krajem 19. stoljeća naziv mjesta se pohrvaćuje u Sumartin.
Na temeljima stare crkvice danas je sagrađena velika župska crkva, uz samostan što ga je započeo zidati poznati hrvatski pjesnik fra Andrija Kačić Miošić, tada župnik u Sumartinu.
Sumartinjani  i danas govore štokavski dok je inače čitav Brač čakavski.
U svijetu ima više primjera da je u imenu nekog naselja sadržano ime sveca (San Paolo, San Francisco, Santa Barbara, Sutivan, Supetar, Sućuraj …) pa za takva mjesta kažemo da imaju svoj imendan. Međutim, vrlo je rijedak slučaj da neko naselje ima svoj rođendan, jer obično naselja nastaju u kontinuitetu. A da neko mjesto kao Sumartin ima i svoj imendan i svoj rođendan, te da su još i istoga dana, to je sigurno jedinstveni slučaj.
Spomenimo da se fra Petar Kubat u povijesnim izvorima često navodi kao Kumbatović, ili Kumbat, ali u najstarijoj matičnoj knjizi Sumartina, koju je on vodio, sam se potpisuje kao Kubat (Matičnu knjigu pisanu na bosančici pregledao je dipl. ing. Dragan Jutronić).
Odlomak o fra Petru Kubatu iz knjige Gašpara Vinjalić „Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514-1749“
…Fratar da osveti  bratovu smrt kojeg je pogubio Imotski dizdar 1648. godine predloži generalu Foscolu da zapali Imotsko polje. Generalu Foscolu se svidio prijedlog i odredio je nekoliko četa s  naoružanih brodova i dade im za vođu  fra Petra. Fra Petar ih odvede u neku šumu na Biokovu odakle se vidjelo Imotsko polje i naredi im da svaki zapali vatru kako bi Turci pomislili da se radi o velikoj vojsci. Na Imotskom polju koje se pruža preko 15 milja Turci su imali preko 80 kula ili kamenih kuća s dvorištem za obranu od lopova i sve su u malo dana bile zapaljene, a Turci koji se nisu povukli u tvrđavu zarobljeni… Zatim fratar naredi da se odsijeku dvije bukove grede i s mnogo volova odvezu prema tvrđavi. Poruči Turcima da, prije nego topovi počnu tući tvrđavu, s oružjem i prtljagom otputuju  jer će ako budu čekali biti sasječeni na komade…. No sljedeće noći neki Sava Roglić, grčkog obreda uspne se na litice jezera koje je ispod tvrđave, pozove Turke i reče im da se ne boje jer im paša dolazi u pomoć sa 12 tisuća ljudi….Fratar i vođe vojske smatrajući da je to istina odluče spasiti ono što su zarobili i povrate se u Omiš….Morlaci koji su se s njima združili porazdijele se i smjeste blago u raznim mjestima primorja…
Te događaje opjevao je stotinjak godina kasnije fra Filip Grabovac u svom “Cvitu razgovora naroda iliričkog iliti rvackoga”

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Gianina de Nonveiller Carminati sa kćerima Antoniom i Elisom

Gianina de Nonveiller Carminati,  prabaka dr. Pave Radovinovića  sa kćerima Antoniom i Elisom. Antonia Carminati Lusnik  (1827-1907)  baka dr. Pave  sjedi lijevo, a  Elisa Carminati de Geremia (Jeremiasch) sjedi desno, iza su Elisine kćeri Maria  i Gianina de Geremia.
Gianina  Nonveiller (1800-1880)  kći je  posjednika Pietra Giuseppa de Nonveillera i Francesce Grego de Rossi koji su uz nju imali još 11 djece (među kojima  su dr. Luigi, ing Marco i visoki crkveni dostojanstvenik  Don Angielo, književnik i pjesnik).
Dr.  Pave Radovinović je preko svoje prabake Gianine de  Nonveiller rodbinski povezan sa Vladimirom Nazorom hrvatskim književnikom, pjesnikom, prozaistom, prevoditeljem, političarom, predsjednikom ZAVNOH-a i prvim predsjednikom Narodne Republike Hrvatske  (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.).
Naime Gianinina sestra Lucia de  Nonveiller udala se za Jurja Zorzija Nazora, a njihov jedini sin Pietro i supruga Maria Tommaseo su roditelji Vladimira Nazora čijim imenom je  nazvana  najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj “Nagrada Vladimir Nazor” koja se  dodjeljuje za najbolje umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primjenjenih umjetnosti. Prema tome, Vladimir Nazor je 2. rođak sa majkom dr. Pave Radovinovića, Mariettom Lusnik  koja je došla u Imotski nakon udaje za dr. Augustina Bitangu (Pietro, Nazorov otac i Antonia, Mariettina majka su 1. rođaci).
Dr. Branko Vodnik piše 1915. godine o Vladimiru Nazoru prigodom izlaska životinjskog epa “Medvjed Brundo” cit: “Vladimir Nazor  sin Petra i Lucije Nonveiller koja je bila unuka ili praunuka francuskog časnika  koji je došao u Split  jamačno u doba Marmonta i oženio bogatu Spljećanku i ostao tamo, te ova podrijetlom francuska porodica i danas živi u Spljetu”.
Međutim ovo nije točno jer je porodica Nonveiller podrijetlom iz Triera u Njemačkoj, a rodonačelnik obitelji u Splitu je Stefano de Nonveiller (1660.-1735.), general venecijanske vojske.
Zanimljivo je spomenuti da je kuća Radovinović smještena  u Imotskom u ulici koja nosi ime Vladimira Nazora.

Fotografija je snimljena oko 1883. godine u kući Carminati na Dobrome u Splitu.

Izvor: Obiteljska arhiva

Vjenčanje Milene Fauste Bitanga i Lavoslava Ivančević

Milena Fausta Bitanga (1890-1960), kći dr. Augustina i dr. Lavoslav Ivančević, odvjetnik iz Korčule na vjenčanju u Imotskom 04. srpnja 1912. godine. U obiteljskoj predaji sačuvana je zgodna anegdota vezana za Milenino vjenčanje. Naime  mladi Lavoslav kao student prava došao je u Imotski zaprositi Mileninu ruku kod njenog oca dr. Augustina Bitange. Dobio je odgovor u stihu: “Ja bih se ženio  radosti moja, ali ko će ženu ranit, žalosti moja!”. Pokunjeni Lavoslav je morao pričekati završetak studija da bi proslavio vjenčanje sa Milenom poslije profesoricom u Ženskoj realnoj gimnaziji u Splitu.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski 1920. godine

Panorama Imotskoga oko 1920. godine.

Moje je misto moj znamen.
Božanstven vrt od raja.
Sveta mu prošlost i sivac kamen.
Jezera, Topana i miris Gaja.
…………………………
Mercedes Ceda Marinković (2015) Nostalgija čuvar baštinjenog mi

Izvor: Obiteljska arhiva

Kćeri dr. Augustina Bitange 1912. godine

Kćeri dr. Augustina Bitange 1912. godine u koroti nakon očeve smrti u vrtovima Jagulove kuće. S desna: sjede Katinka Frana  (suprug dr. Mihovil Vuković), Antonia Tonća (suprug dr. Ante Mladinov) i Zorka (suprug kap. Niko Cerezin);  desno stoji Slavka  Batista (suprug dr. Karlo Zorec te lijevo Milena Fausta (suprug dr. Lavoslav Ivančević).

Izvor: Obiteljska arhiva

Obavijest o vjenčanju (1879) Mariete Lusnik i dr. Augustina Bitanga

Dr Augustin Bitanga (1841-1912) i Marieta Lusnik  (1853-1905) vjenčali su se u Splitu 11. srpnja  1879. godine. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina  je  kći  Antonie Carminati  i Mathiasa Lusnika. Marijetinoj majci Antoniji i baki Gianini Nonveiller Imotski je bio  nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako  tužne jer su mislile da nježna Marieta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Međutim nakon nekog vremena promijenile su mišljenje jer je Marieta bez obzira što je jedva govorila hrvatski  prihvatila i zavoljela  Imotski u koji je  donijela svoj način života, te je  sa dr. Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao.

Izvor: Obiteljska arhiva

Dopis društva “Lipa” Lovri Vučemiloviću 1932. godine

Predsjednik ” Lipe”-Društva za poljepšavanje i unapređenje turizma u Imotskom dr. Lujo Domljan u ime Društva poslao je dana 15. 07.1932. godine  Lovri  Vučemiloviću dopis u kojem navodi:
“Čast nam je izvijestiti Vas da smo primili u fond našeg društva u počast uspomene blagopokojne Marije Vučemilović od slijedećih …”, pa dalje navodi imena građana koji su uplatili novac u fond društva. Društvo “Lipa” tom prigodom uručilo je zahvale Kamilu Benkoviću, dr. Pavi Radovinoviću, dr. Luji Domljanu, Niki Kuriru i Josipu Katunariću.

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Crkva sv. Ilije u Metkoviću

Na blagdan sv Ilije crkva sv. Ilije u Metkoviću  podignuta prije 1700. godine, fotografija snimljena oko 1900. godine.
Evo nekih pučkih izreka o vremenu za sv. Iliju iz knjige Ante Ćelana Gaganića (2007) Pučke izreke o vremenu
-Padne li  kiša (u Imotskoj krajini) o Gospi od Karmena ili Ilinjdanu sigurno će biti kukuruza i duhana
-Sv. Ilija valja bačve (kada grmi)
-Kiša na Ilinje ne donosi milinje
-Od sv. Ilije haljine sve milije
-Ilija žeže, Jakov kuri, Ana žari
-Sv Ilija gromom ubija

Izvor: Obiteljska arhiva