Marieta Lusnik (1853.-1905.)

Marieta Lusnik supruga dr Augustina Bitange rođena je 10. rujna 1853. godine u Splitu, a umrla je prije 112 godina 03. veljače 1905. godine u Imotskom. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina je kći Antonie Carminati i Mathiasa Lusnika koji je umro dok je Marieta bila djevojčica. Marieta Lusnik govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, vezla, bavila se humanitarnim radom kroz financijsko pomaganje u školovanju najsiromašnije splitske djece i drugim vidovima pomoći preko splitskog društva Javne dobrotvornosti. Dr Augustin i Marieta upoznali su se u Veneciji na čuvenom karnevalu, vjenčali se u Splitu 11. srpnja 1879. godine te došli živjeti u Imotski iako su se tome protivile Marijetina majka i autorativna nona Gianina Nonvieller. Naime Marijetinoj majci Antoniji i noni Gianini  Imotski je bio  nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako  tužne jer su mislile da nježna Marieta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Marieta je bez obzira što je jedva govorila hrvatski prihvatila i zavoljela za nju nepoznati Imotski u koji je donijela svoj način života te je sa dr Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao. Po kazivanju Marijetinog sina dr. Pave unucima jednom prilikom je u Imotski došlo dvoje putopisaca Francuza koji su  izgledali sumnjivo te su uhićeni i privedeni na sud koji je bio u kući Marče uz pratnju žandara. Sudac nije razumio neznance te su zamolili Marijetu koja je savršeno govorila francuski da bude tumač. Poslije su spašeni i zahvalni Francuzi umjesto noći u pržunu pozvani na večeru  i konak kod dr. Augustina i supruge Marijete.Marieta je doživila vjenčanje samo kčeri Antonie Tonće 1904. godine za dr. Antu Mladinova (Josipovog brata) u Imotskom kada je i organizirala raskošno vjenčanje na kojem su bili angažirani kuhari iz Beča. Marietina majka Antonia Carminati Lusnik nadživila je kćer te su djeca dr. Augustina postali baštinici njenih zemalja i kuća u Splitu i okolici. Marieta je umrla u 52. godini svoga života ostavivši šestoro djece od kojih je najmlađi Pavao imao samo 12 godina, a njeno vječno počivalište je u obiteljskoj grobnici u Imotskom. Iza Marijete je kako je napisano krasopisom u osmrtnici u Imotskom 3. II 05. ostao ojađeni suprug dr Augustin Bitanga za se i obitelj, a svojta i znanci zamoljeni su da izvole izostati od kućnog žalovanja. Dr Augustin je teško podnio smrt voljene Marijete te danima poslije nije izlazio iz svoje sobe.

Izvor: Obiteljska arhiva

Marija pl. Franceschi

Marija pl. Franceschi (1898-1968) kći pl. Josipa Bepa.Marija i njena  sestra Mila pohađale su u Zadru licej sv. Dimitrija, prvu privatnu višu školu gimnazijskog tipa za djevojke uglavnom iz plemićkih obitelji. U liceju se nastava održavala na talijanskom, a učili su se strani jezici, pjevanje i sviranje, vjeronauk, crtanje i kaligrafija, prirodopis, povijest, zemljopis, matematika i ručni rad. Marija je bila višestruko talentirana, prekrasno je pjevala (u sjećanju su mi ostale “canzone di Napoli”), bila je jako nadarena slikarica baš kao i njena braća Toni, Zane i Frane, te je cijeli svoj život bez obzira na velike obveze kada je god mogla slikala u raznim tehnikama čak i u bolnici, te se bavila umjetnošću na razne načine kroz vezenje, ukrašavanje i dizajniranje.Marija se vjenčala za dr. Pavu Radovinovića  15. studenog 1923. godine. Fotografija je snimljena 1918. godine u Splitu.

Izvor:Obiteljska arhiva

Šarampov most 1900. godine

Šarampov most u Prološcu oko 1902 godine. Most je izgrađen u tursko vrijeme na ostacima rimskog mosta, a po predaji je dobio naziv po Šaramp-begu koji je živio na istočnoj strani mosta na Suvaji u tvrđavi Badnjevica. Na blagdan sv. Jerolima, zaštitnika Dalmacije, 1901. godine, samo dan poslije posvete nove župne crkve Sv. Mihovila, svečano je otvoren kod Šarampovog mosta kip Krista Kralja Otkupitelja, rad danas gotovo zaboravljenog splitskog klesara i graditelja oltara Josipa Bariškovića (Split ?, oko 1870. — ?) koji je 1902. godine izradio i glavni oltar u župnoj crkvi u Prološcu s kipovima Sv. Ćirila i Metoda.
….Ta zemlja prije se zvala ” Krvava njiva”. Pridaja kaže: Malo prije nego će ovdolen za uvik potrat Turčina, kršćani, nemogavši podnositi njihova zuluma, pobune se i odmetnu se u goru, odklen su Turcim zadavali mnogo jada. Kad su Turci vidili da im sila nepomaže, pozovu ih na na izmirbu. U to ime učine gostbu, s ugovorom da ni jedna ni druga strana ne ima doći pod oružje. Na njivu, gdi su imali zajedno blagovati, pristupe obe strane, pa uokolo zasidnu, sve jedan kršćanin, a jedan Turčin. Turci kad su vidili svoju zgodu, namignu jedan na drugoga, povade sakrite nože i pokolju kršćane. Rad krvi tu prolite prozva se “Krvava njiva”…

Fra Ivan Tonković, Narodni list, 1887. br. 96.-97.

Izvor: Obiteljska arhiva

Ćakula u hladu kostele u Jagulovoj avliji 1932. godine

Imotski, popodnevna ćakula u hladu stare kostele u Jagulovoj avliji ljeta 1932. godine. Sjede s lijeva: Laura Felicinović Monti supruga dr. Huga Montija (drži unuka Smjelog Rako), Marija Franceschi Radovinović supruga dr. Pave Radovinovića, Anđeo Anđule Bitanga (nećak dr. Augustina), Tonći i Sveto Dunda. Na kamenom stolu leži Ana Anka Radovinović kći dr. Pave.
Nadučitelj Anđeo  Anđule Bitanga (1863-1942)  jedan je od slavnih imotskih učitelja, prvi ravnatelj Građanske škole sagrađene 1911.god. Uvijek je nosio lulu sa kamišem od drenovine dužim od metra  koju su uz uzvik “Sad sam te ulovio” zapamtili  imotski đaci jer je njome dijelio “srdele”. Učitelj Anđule obdario je velikim znanjem, a naročito o razdoblju antike mnoge  naraštaje imotskih đaka. Učitelj Anđule je u kući Radovinović  gdje je bila organizirana učionica bio učitelj sestrama dr. Pave, a njegovoj djeci je davao prve poduke iz astronomije za zvjezdanih noći u avliji.

Izvor: Obiteljska arhiva

Pasađera u Jagulovoj avliji 1943. godine

Pasađera (nažalost ne vide se konji) u Jagulovoj avliji 1943. godine. Krajnje desno i lijevo su unuci Anđela Bitange (djeca kćeri Mile Romane) Bjanka i Pero Čumbelić; druga i treća s lijeva su Zora i  Anka kćeri dr. Pave Radovinovića, treća s lijeva je Slavica Zorec unuka Anđela Bitange (kći Kristina) i Marica Kusić. Na Kalondoru 02. veljače  dvadesetih i tridesetih  godina prošlog stoljeća  iz kuće Radovinović Jagul pasađerom bi se vozilo po  pedeset umačkarane djece kojoj je to bio veliki doživljaj na kalondorsko kolo organizirano na Pazaru.

Izvor: Obiteljska arhiva