Berači grožđa u Lugu 1958. godine

Berači grožđa u Lugu-Jagulovim barama, 16 rujna 1958. godine.
Među grupom berača prvi lijevo stoji dipl.ing agr.  Slavko Jenč vodeći hrvatski vočar, drugi slijeva stoji Slavko Tonković, do njega je punica Marija Franceshi Radovinović koja drži u naručju unuku Anamariu, desno jedan berač drži unuka Josipa te ispred unuk Jago. Krajnje desno sjedi poljar Mijo Jukić, koji je uz ostalo bio zadužen za čuvanje Jagulova imanja. Iako su u Imotskoj krajini u vihoru drugog svjetskog rata stradali brojni vinogradi zbog nemogućnosti kontinuirane obrade vinograda i nedostatka radne snage nakon rata pedesetih godina dvadesetog stoljeća počela je intezivna obrada vinograda uglavnom, u privatnom sektoru. Tako je dr Pave Radovinović na svom posjedu u Lugu imao na velikim površinama tri vinograda u kojima su bile zasađene brojne sorte grožđa od poznate imotske kujunđuše, bijelog stolnog grožđa do ružice i tada u Imotskoj krajini veoma rijetkih i gotovo nepoznatih hamburškog muškata i bijele sultanine, vodeće sorte u svijetu za proizvodnju suhog grožđa. Berba u Jagulovim vinogradima trajala je danima uz pomoć plaćene radne snage kojima je bio organiziran smještaj i prehrana o čemu se brinula i nadgledala dr Pavina supruga Marija.

Izvor: Obiteljska arhiva

 

Završetak školske godine 16. lipnja 1903. godine

Imotski, 16. lipnja 1903. godine, kraj školske godine prije112 godina, dječaci IV. razreda Muške pučke škole  sa svojim učiteljem Anđulom Bitanga. Desetogodišnji Pavao Radovinović (Bitanga)  u crnom bijelom odijelcu sjedi u 2. redu 2. zdesna.
Stari naraštaj Imoćana nije mogao nikad zaboraviti svog mještanina nadučitelja Anđulu Bitangu. Anđeo Anđule Bitanga (1863-1942) prvi ravnatelj Građanske škole u Imotskom  bio je jedan od najomiljenijih učitelja  generacijama đaka kojima je prenio veliko znanje  osobito o antičkom svijetu. Svojim učenicima, a i drugoj djeci koja su odrastala uz njega rado je citirao Milana Bogovića jednom životnom:
“Ako možeš dobrostiv budi, drugom blago, sebi strogo sudi; ako li pak ne možeš  drugom sudi barem ko sebi!”

Izvor: Obiteljska arhiva