Kćeri dr. Augustina Bitange 1912. godine

Kćeri dr. Augustina Bitange 1912. godine u koroti nakon očeve smrti u vrtovima Jagulove kuće. S desna: sjede Katinka Frana  (suprug dr. Mihovil Vuković), Antonia Tonća (suprug dr. Ante Mladinov) i Zorka (suprug kap. Niko Cerezin);  desno stoji Slavka  Batista (suprug dr. Karlo Zorec te lijevo Milena Fausta (suprug dr. Lavoslav Ivančević).

Izvor: Obiteljska arhiva

Obavijest o vjenčanju (1879) Mariete Lusnik i dr. Augustina Bitanga

Dr Augustin Bitanga (1841-1912) i Marieta Lusnik  (1853-1905) vjenčali su se u Splitu 11. srpnja  1879. godine. Marieta, splitska veleposjednica školovana u Veneciji jedina  je  kći  Antonie Carminati  i Mathiasa Lusnika. Marijetinoj majci Antoniji i baki Gianini Nonveiller Imotski je bio  nepoznati gradić na kraju svijeta i bile su jako  tužne jer su mislile da nježna Marieta naviknuta na gradski način života odlazi živjeti kako su govorile “među hajduke” ; “povera nostra Maria entra nel vivo con hajduci”. Međutim nakon nekog vremena promijenile su mišljenje jer je Marieta bez obzira što je jedva govorila hrvatski  prihvatila i zavoljela  Imotski u koji je  donijela svoj način života, te je  sa dr. Augustinom živjela u sretnom braku u kojem je rođeno pet kćeri i jedini sin Pavao.

Izvor: Obiteljska arhiva

Dopis društva “Lipa” Lovri Vučemiloviću 1932. godine

Predsjednik ” Lipe”-Društva za poljepšavanje i unapređenje turizma u Imotskom dr. Lujo Domljan u ime Društva poslao je dana 15. 07.1932. godine  Lovri  Vučemiloviću dopis u kojem navodi:
“Čast nam je izvijestiti Vas da smo primili u fond našeg društva u počast uspomene blagopokojne Marije Vučemilović od slijedećih …”, pa dalje navodi imena građana koji su uplatili novac u fond društva. Društvo “Lipa” tom prigodom uručilo je zahvale Kamilu Benkoviću, dr. Pavi Radovinoviću, dr. Luji Domljanu, Niki Kuriru i Josipu Katunariću.

Izvor: Obiteljska arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Crkva sv. Ilije u Metkoviću

Na blagdan sv Ilije crkva sv. Ilije u Metkoviću  podignuta prije 1700. godine, fotografija snimljena oko 1900. godine.
Evo nekih pučkih izreka o vremenu za sv. Iliju iz knjige Ante Ćelana Gaganića (2007) Pučke izreke o vremenu
-Padne li  kiša (u Imotskoj krajini) o Gospi od Karmena ili Ilinjdanu sigurno će biti kukuruza i duhana
-Sv. Ilija valja bačve (kada grmi)
-Kiša na Ilinje ne donosi milinje
-Od sv. Ilije haljine sve milije
-Ilija žeže, Jakov kuri, Ana žari
-Sv Ilija gromom ubija

Izvor: Obiteljska arhiva

Šetnja na Modrom jezeru, kolovoz 1950. godine

Kćeri Marije Franceschi i dr. Pave Radovinovića u šetnji na Modrom jezeru 06. kolovoza 1950. godine. U sredini je Ana Anka (06.06.1926.-13.07.2012.), lijevo je Marija (1929-2009), te desno Zora (1930-2005).

Majčina suza

Suza kliznu
Na hladan kamen.
On puče.
Suza jedna
Kao svemir.
Prosu se.
Iz majčina oka – iz srca,
Prepunog ljubavi.
Ona zrcali,
Blista…..
To je suza majčina
bez ograde,
bez uza.

Fra Vjeko Vrčić(1997.): Labuđi pjev

Izvor: Obiteljska arhiva

Pjaca 1911. godine

Imotski,1911. godine, razglednica Pjace koja prikazuje njen krajnji zapadni dio sa zgradom novog Općinskog doma izgrađenog početkom 20. stoljeća. Mnogi mještani su se skupili oko prvog automobila u Imotskom u vlasništvu Đure Negrinija advokata iz Dubrovnika koji sjedi u automobilu. Fra Vjeko Vrčić o Pjaci piše: Nekad žila kucavica cijelog malog gradića Imotskog, bila je njegova Pjaca. Tu se nalazila općina, središte za 24 sela prostrane Imotske krajine. Tu je bio sud sa zemljišnikom, te porezna uprava. Na Pjaci se odvijao sav kulturni i zabavni život Imotskog. Tu su bile nedjeljne šetnje, držali se glazbeni koncerti, predstave, plesovi u prostranoj općinskoj vijećnici povećanoj galerijama… S jedne i druge strane ograđivale su Pjacu velike kamene kuće, živjeti na Pjaci bila je čast…
Na fotografiji se desno vidi velika kuća sagrađena sredinom 19. stoljeća u vlasništvu Mihovila Miše Vrdoljaka, doseljenika iz Grabovca. Mihovil Miše Vrdoljak (1827.-1900.) oženio je Anđelu Ninu Bitangu (1836.-1914.) najmlađu od pet kćeri Pavla Bitange i sestru dr Augustina Bitange. Mihovil Vrdoljak stari pravaš i hrvatski rodoljub bio je Načelnik Imotskog 1888-1889. i 1896.-1897 godine. Mihovil i Anđela Nina imali su tri kćeri Mariju Genovevu (1871.-1895.), Milku (1872.-1952.) i Ljubu (1876.-1955.). Milka se udala za prof. Vida Petričevića (1864-1945) iz Dobrote, upravitelja Klasične gimnazije u Splitu, nisu imali djece. Prof. Vid Petričević bio je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog društva Imotski osnovanog 1927. godine, a uz Načelnika Josipa Tripala prof. Vid Petričević, imotski zet osnovao je početkom 20. stoljeća Vatrogasno društvo u Imotskom, te je sam naručio i platio svu potrebnu opremu. Ljuba se udala za dr. Fausta Nikolića čiji je otac Petar došao kao sudac u Imotski te su imali dvije kćeri Anđelku (1907.-1938.) i Korinu (1910.-1989.). Anđelka se 1930. godine udala za dr. Mirka Tonkovića (1896.-1962.) te su imali kćer Korinu (1932.-2014.) i sina Mišu (1933.-1937.) koji je umro od meningitisa, tada neizlječive bolesti u dobi od samo četiri godine. Njegova majka Anđelka je sva slomljena ubrzo umrla od tuge.Suprug dr Mirko Tonković 1941. godine oženio je Anđelkinu sestru Korinu te su imali dvije kćeri Anđelku Đekicu (1945.-1994.) i Milku (1947.). Svi gore navedeni pripadnici obitelji Vrdoljak, Petričević, Nikolić i Tonković vječno počivalište imaju u obiteljskom grobu Miše Vrdoljaka na groblju Gospe od Anđela. Lijevo je kuća obitelji Vrdoljak doseljenih iz Grabovca sagrađena početkom 19. stoljeća. U kući je živio fra Jerolim Luiđi Vrdoljak (1800.-1865.) koji je objavljivao u “Zori dalmatinskoj” od početka izlaženja pjesme i prozu. Fra Jerolim Luigi za imotski samostan pomogao je nabaviti 1834. godine orgulje iz Venecije i na njima je prvi svirao ponoćku u staroj crkvi. U kući je rođena nećakinja fra Jerolima Luiđija, kći njegovog brata Marka Ana Vrdoljak Imotskinja, imotska pjesnikinja (1833. -1866.) koja je u “Zori dalmatinskoj” objavljivala samo rodoljubne pjesme. Ana Vrdoljak se udala u 23. godini za suca i arheologa amatera iz Knina Josipa Alačevića koji je poslije Anine smrti oženio njenu sestru Mariju.

St. v. Ossko, Fotograf

Izvor: Obiteljska arhiva