Brestovac

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tuberkuloza je predstavljala veliki problem. Bolest nije bila izbirljiva pa je napadala sve slojeve društva. Dogodilo se da se razbolila i popularna zagrebačka glumica Ljerka Šram. Liječio ju je, a i bio zaljubljen u nju, doktor Milivoj Dežman, koji je uložio veliki napor da bi Zagreb dobio stacionar za plućne bolesnike. Sakupljale su se donacije, organizirali koncerti, aukcije, pa je napokon prije 111 godina, 22.05.1909. na terenu što ga je za tu svrhu darovao grof Kulmer, otvoreno liječilište Brestovac. Iako za tuberkulozu tada još nije bilo lijeka, čisti visinski zrak i lijepa priroda djelovali su poticajno. Bolnica je napredovala, imala je RTG, kuhinju, pekaru, garažu za auto prve pomoći, blagavaonu, prostorije gdje su se bolesnici mogli baviti šahom, kartanjem, čitanjem, priređivanjem raznih priredbi. Uskoro je postala najmodernije takvo liječilište u ovom dijelu Europe. U toj bolnici nekoliko godina liječila se i Marija Vučemilović, kći Antonjete i Lovre. Njeni rođaci i prijatelji iz Imotskog, koji u to vrijeme studiraju u Zagrebu, redovito je posjećuju da joj barem malo uljepšaju teške bolničke dane. Tako je i u neobično hladnom svibnju 1931. godine nastala ova fotografija. Antonjeta Monti, Tino Benković i Marija zagrljeni stoje, sjede Ante Rako, Luka Vuković i Nino Ferrari te Ružica N. i Branko Pelicarić. Nažalost, Marija Vučemilović je vračena u rodni Imotski kada su bile izgubljene sve nade u njeno ozdravljenje. Preminula je u srpnju 1932. godine, a imala je samo 20 godina. Pokopana je u Đombuši, kako književnik Dinko Štambak lijepo kaže:”….u gradu smrti, iz kojeg nema penjanja u grad živih”. Brestovac je za vrijeme II. svjetskog rata pretvoren u ratnu bolnicu, a poslije rata prepušten propadanju.

Antonjeta Baškarad Jutronić