Estera Mirošević (1877.-17. 05.1947.)

Estera Mirošević (1877.-17. 05.1947.), u dvorištu svoje kuće u Imotskom oko 1910. godine. Nikola Mirošević (1811.), Načelnik Imotskog 1865.-1869. godine doselio je iz Korčule u Imotski, gdje je bio upravnik poreznog ureda. Oženio se u Imotskom za Katarinu Katu Vučemilović (1820.), kći Omišanke Domenice de Franceschi (1790.) i Ivana Vučemilovića (1779.) te su imali devetoro djece među kojima sinove Ivana Antu (1852.) i Luigija (1859.) te kćeri Anu Mariju (1840.) udanu za Splićanina Jakova Kurira (1838.), Gianinu Ivanicu (1842.) udanu za Jakova Giacoma Colombani (1834.), Domenicu (1845.) udanu za javnog bilježnika, Korčulanina dr Dinka Depola (1835.) i Jozefinu Mariju Josipu (1854-1927.) udanu za Petra Ivana Benzona (1845.-.1918.). Luigi Mirošević oženio se za Franceschu Mirošević (1862.) iz Korčule te nije imao djece. Njegov brat Ante Antonio oženio se za za Talijanku iz Splita Angelinu de Rossignoli (1856.), kći Rose Nani (1839.) i dr Simeona de Rossignoli (1826.). Ante Antonio Mirošević bio je visoki činovnik i stekao je bogatstvo. Sagradio je do Đardina, dvorišta sudske zgrade lijepu kamenu kuću na dva kata sa njegovanim vrtom ispred. U kući sa uređenim građanskim interijerom isticao se lijepi stari tinel sa golemim lusterom od ornamentirane debele kože tehnikom suhog žiga i staklenim perlama koje su u gusto visjele rubom. Zanimljivo je da je Angelina de Rossignoli svojim dolaskom u Imotski nakon udaje donijela i vještinu izrade golubica, tičica koje umijeće je prenijela na kćeri osobito Rinu. Angelina i Ante Antonio Mirošević imali su sedmoro djece od kojih je dvoje umrlo u mladojj dobi. Od preživjelih imali su sinove Bruna i Matea te kćeri Katarinu Rinu (1882.-1973.), Esteru i Marinu Mariči (1875.). Bruno Mirošević (1876.), općinski činovnik oženio je Ljubu Ćale (1887.) ali nisu imali djece, a Mateo Mirošević (1880.) brutalno ubijen 1945. godine imao je kći jedinicu Mirandu (1919.-1983.) koja se nije udavala. Lijepa Miranda Mirošević prof. francuskog i talijanskog školovala se u inozemstvu te je bila poliglot, govorila je 5 svjetskih jezika. Miranda je radila na Radio Luxembourgu, a nakon umirovljenja odlučila je doći živjeti u Imotski za koji su je vezale lijepe uspomene. U imotski je na čuđenje male sredine stigla odjevena u hlače s autom kao prva vozačica, a inače se u tom imotskom razdoblju Miranda neobično isticala svojim izgledom i načinom života. Miranda, zadnji potomak imotske grane obitelji Mirošević umrla je u Imotskom 1983. godine te je vječni mir našla na groblju Gospe od Anđela.  Sestre Mirošević, Rina, Estera i Mariči se nisu udavale i uz njihova imena sačuvane su do danas u Imotskom brojne priče.

Tekst: Anamaria Marušić Tonković

Fotografija u fototeci Gordane Radić.