Golubica koju je krajem 1990.-ih izradila Celestina Ćela Dunda

Golubica koju je krajem 1990.-ih izradila Celestina Ćela Dunda (1923.-2001.). Jedan od starih imotskih običaja vezan uz Cvjetnicu koji potječe od 19. stoljeća je izrada golubica, simbola Duha svetoga. Katarina Rina Mirošević (1882.-1973.) prva ih je počela raditi, a vještinu izrade golubica Rina je naučila od majke Talijanke iz Splita Angeline de Rosignoli koja je nakon udaje za Antonija Miroshevicha došla živjeti u Imotski. Rina je golubice radila do duboke starosti i dok je ruke nisu počele boljeti. Po sjećanju Ćelinih sestara Emilije (1922.) i Milene (1925.-2019.) Ćela je kao djevojčica znatiželjno virila kroz drvena vrata i na lijepu kamenu kuću Rine Mirošević da bi vidjela kako šjora Rina izrađuje malene golubice. Iako je Rina rado poklanjala golubice ljubomorno je čuvala način izrade od drugih te nikome nije željela prenijeti vještinu izrade. Međutim po kazivanju Ćelinih ponosnih sestara koje su i poslije niza godina bile ljute na sebičnu Rinu, umjetnički talentirana i dobrog oka Ćela je uspila vidjeti kako Rina izrađuje golubice. Plemenita i draga Ćela Dunda golubice je godinama sama izrađivala i za razliku od Rine Mirošević to iskustvo rado prenosila drugima. Na području Imotskog, uz golubice, s vremenom su se od srčike smokve počela izrađivati i oruđa Kristove muke – „Arma Christi“. Ćela Dunda je sa sestrom Emilijom prije II svjetskog rata sve do 1960.-ih među ostalim radila i cvijeće od krep papira za vjenčanja, sprovode i druge prigode jer ljudi nisu imali mogućnosti kao ni novca za kupovinu svježeg cvijeća. Poslije su vrijedne ruke sestara Dunda nastavile izrađivati aranžmane od svježeg cvijeća. Boris Pervan u Sjećanjima na imotske sride piše:”Momci opet, štaš govorit, posli leve, uvatili bi se pod ruke, nakrivili kapu ispod koje je virio čuperak ricaste kose, na grudima cvit od krep papira što su kupili u Dundinih i ganga iz svega glasa: “Jamilo me, jamilo me, ćaćina mu toga, tri godine nije više moga”.

Anamaria Marušić Tonković