Kameni mortar-tarionik iz kuće Radovinović

albarelo

Kameni mortar-tarionik iz kuće Radovinović pronađen u ruševinama franjevačke crkve i samostana na Opačcu, a prilikom gradnje Gospine kapelice posvećene Blaženoj Djevici Mariji od Ružarija, podignute u 18 st. (Riječ mortar, mortario u hrvatskom jeziku ima značenje mužar, stupa – radi se o nazivima za posude u kojima se ručno melju žitarice i slično, a tarionik je porculanska zdjelica s tučkom, dio laboratorijskog posuđa koje služi za drobljenje.) Mortar iz Radovinovića kuće koji je bio u vlasništvu Marije Franceschi Radovinović može se datirati u razdoblja kasne gotike, odnosno u konac 14. i početak 15. st. Mjesto nalaza mortara čini ga vrijednim i značajnim, te relevantnim za utvrđivanje ranijih pretpostavki o životu male franjevačke zajednice koja je u svom misionarskom poslanju obitavala na ovom prostoru još na početku 14. st. Nema sumnje da je mortar nekada bio u vlasništvu franjevaca na Opačcu i dio inventara njihovog samostana i crkve. Služio im je u crkvi- za usitnjavanje tamjana – ali isto tako mogli su ga koristiti u svojoj samostanskoj ljekarni. Poznato je da su nositelji ljekarstva u srednjem vijeku bili upravo franjevci a njihovi samostani postaju sjedišta medicinske znanosti. U svojim samostanskim vrtovima uzgajali su brojno ljekovito bilje a bili su veliki poznavatelji njihove primjene. Uz svoju bolesnu samostansku braću prvi su liječili svjetovne ljude i tako utrli put prvim hospicijima. Zapisivali su svoja iskustva u liječenju kao i recepte lijekova te su na taj način nastale brojne, u narodu cijenjene ljekaruše. Mnoge od njih su se
stoljećima prepisivale, dopunjavale i takve sačuvale do danas. Možda nije na odmet ovdje spomenuti još jednu posudu s prostora Imotske krajine koja se koristila u ljekarstvu, a čije mjesto nalaza zasada ostaje nepoznato pretpostavljam negdje u blizini Vrljike jer ima na stjenkama dosta nataloženog kalcita što govori da je dugo boravila u vodi. To je keramička posuda poznata pod nazivom allbarello, a služila je za čuvanje ljekarničkih pripravaka-droga, datira se u 15 st., uvezena je iz Italije. Danas se nalazi u Zavičajnom muzeju u Imotskom. Prilikom sustavnih arheoloških istraživanja samostana i crkve na Opačcu pronađena je jedna dosta oštećena medicinska pinceta – također sada u Zavičajnom muzeju. Pincete su važan apotekarski i medicinski pribor, namjenom i izgledom nisu se mijenjale od rimskog razdoblja do danas.
Svakako da svi ovdje spomenuti predmeti uz gore opisani mortar, ako tomu još pridodamo i neke sačuvane rukopise ljekaruša, čine važan doprinos proučavanju razvoja ljekarništva i prvih medicinskih početaka, te općenito skrbi o zdravlju ljudi na prostoru Imotskog i Krajine. Jezgru tih začetaka činila je srednjovjekovna samostanska zajednica franjevaca na Opačcu.

Snježana Tonković