Bazana 1900. godine

Bazana je najstariji dio grada. Protegla se u pravcu istok-zapad tri stotine metara i uspinje se uz kosinu zvanu Bilušine. Svoje ime Bazana nosi iz turskog vremena po prostoru gdje se trgovalo. Turci su Imotskim vladali preko 200 godina (1493-1717). Bazana je riječ perzijskog (iranskog) porijekla i znači prostor s dućanima u kojima se prodavala svakovrsna roba……..Poslije Turaka došli su novi osvajači – Mlečani (1717-1798). Imotski je tada imao tek desetak kuća oko tvrđave i prostor za trgovinu – Bazanu. Novi su gospodari za potrebe vlasti sa sobom doveli nekoliko porodica koje će preuzeti upravu, vojsku, zanatstvo i trgovinu, a dio porodice se naselilo iz obližnjih sela. Počelo je stvaranje i širenje grada od Bazane niz padinu brda. Proces izgradnje tekao je sporo, tako da će se Imotski kroz stotinjak godina razviti u gradić sa samo 357 stanovnika, kako stoji u popisu pučanstva za Dalmaciju 1807. godine…….Na Bazani se podiže niz zgrada za upravu, zdravstvena stanica, lazaret, stražarnica i nešto podalje konjušnica. Na čelu siražarnice stoji serdar (niži oficir) sa 6 pandura za održavanje reda i mira, a uz to su oni i službena lica za razne naplate, kazne i pljenidbe. Zdravsivene usluge pruža jedan lijecnik i dva bolničara, što je s obzirom na cijelu Krajinu premalo. U lazaretu je bila karantena (izolacija) zaraženih osoba, turska je granica blizu, trgovci i karavane prelaze s jedne na drugu siranu, a uz to nerodica, glad, kuga i kolera čine svoje. Teške zarazne bolesti zahvaćale su naše krajeve i u 19. stoljeću. Za potrebe općinske uprave Bazana dobiva zgradu, zvanu demanij, a na celu vlasti se nalazi providur, u čijim je rukama skoncentrirana civilna, vojna i sudska uprava. Kad je krajem 18. stoljeća Austrija zavladala Imotskim, prenijet će se uprava s Bazane pomalo u današnju Pjacu, a mletačke zgrade srušit ce se ili će to učiniti zub vremena. Tako je Bazana širenjem Imotskoga, izgradnjom, novih kuća i ulica gubila korak s vremenom, izgubila je upravu i trgovinu i ostala ono što je danas: dio prošlog doba tj. najstarija gradska četvrt……

prof. Mladen Mostarčić, Imotska Krajina, br. 436., 1989.