Fra Silvestar Kutleša (1876.-1943.)

Fra Silvestar Kutleša rodio se na Blagovijest 27.03.1876. godine u Gornjim Vinjanima, a umro je  08.01.1943. godine u Imotskom. Za svećenika je zaređen 1898. godine kada je umjesto krsnog imena Jure dobio ime fra Silvestar, a narod s kojim je cijeli život bio vezan, zvao ga je Šilve. Od 1899. do 1915. godine bio je profesor Franjevačke gimnazije u Sinju gdje je predavao grčki, latinski i hrvatski jezik, povijest i zemljopis. Za vrijeme prvog svjetskog rata bio je župnikom u Lovreću, zatim gvardijan u Makarskoj, a nakon toga, više od 12 godina vodio je župu Runoviće. Najpoznatiji je po sakupljanju narodnoga blaga čime se intezivno bavi dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća. Prikupljao je narodne pjesme, proučavao pučku kulturnu baštinu Imotske krajine, surađivao u Hrvatskom pravu (1910), Hrvatskoj straži (1936) i Novom dobu (1937) te objavio zbirku Junačke narodne pjesme iz Imotske krajine (Šibenik 1939, pretisak Imotski 1993), koje se rukopisni nastavak, s drugom njegovom građom, čuva u imotskom samostanu. Na temelju dugogodišnjega prikupljanja građe, istraživanja i suradnje gotovo 150 kazivača sastavio je opsežno djelo “Život i običaji u Runovićim, jednoj župi Imocke Krajine”, čime se svrstao među najbolje etnografe u Hrvatskoj, a njegova monografija je vjerodostojni dokument tadašnje kulture u Imotskoj krajini. Prilikom tiskanja monografije originalni naslov promijenjen je u “Život i običaji u Imockoj krajini” što je opravdano sadržajem jer je Kutlešino životno djelo u proteklih više od 70 godina jedna od najboljih regionalnih monografija. Ona je i kao rukopis koji se čuva u Odsjeku za etnologiju HAZU korištena od stručnjaka za razna tematska područja. Svoje posljednje godine života provodi kao zamjenik gvardijana i vikar franjevačkog samostana u Imotskom. “Prije smrti 08. siječnja 1943. godine zaželio je pogledati svoju dragu Krajinu i zamolio gvardijana fra Ćiru Ujevića, da ga privede k prozoru. Bila je kasna noć i mjesečina. Gvardijan mu učini po volji i dovede ga. Silvestar jedva miče glavom, ali ipak dobro pogleda sela oko Imotskog polja-gdje je dugo vojevao-a onda najedanput klone. U ime Isusovo! Bio je mrtav. Svaka mu čast i vječni pokoj njegovoj duši!” (Dr. fra Ivan Glibotić)