Izlet mladih iz obitelji Tripalo sa društvom 1924. godine

Ljubo Tripalo (1902.-1945.) jedan od najzaslužnijih za napredak rodnog grada rođen je u Imotskom 7. siječnja 1902. godine, sin je Josipa Tripala (1862.-1929.), najuspješnijeg načelnika Imotskog svih vremena i Splićanke Dobrile Šegvić (1868.). Ljubo Tripalo, veleposjednik i trgovac osnovao je 1931. godine društvo “Lipa” za poljepšavanje mjesta i unaprijeđenje turizma kojem je bio jedan od tri predsjednika. Uz veliku financijsku pomoć samog Ljube izgrađeni su vidilica na Modrom jezeru i put do nje, puteljci i klupe u Gaju, a 1925. godine zasađen je drvored lipa sa južne strane Pazara te 1930. godine i sa sjeverne strane. Drvoredi lipa i danas krase nekadašnji Pazar. Navode se neke od tih aktivnosti zabilježene u ljetopisu Franjevačkog samostana u Imotskom: “Godina 1940., 19. ožujka: Nastojanjem gospodina Ljube Tripala, prenesene su kosti A.M. Semiteccola iz stare crkve na Tvrđavi, u novu crkvu. Iste godine nastojanjem gospodina Ljube, predsjednika Lipe i župnika fra Ćire, napravljen je široki put od kuće Težulata do crkve u Fortici te od nje do vrha Fortice. Zasađeno je 40 komada čempresa”. Ljubo Tripalo kad mu je majka bila bolesna, zavjetovao se Gospi od Anđela na tvrđavi nabaviti zvono. Staro zvono sa tvrđave digla je Austrija za topove 1917. godine. To Tripalovo zvono zvoni i danas. Pripadnici obitelji Tripalo bili su izuzetno dobri i plemeniti, na pazarni dan u kući Tripala dijelila se siromasima hrana, a skalini kuće su bili puni jadne sirotinje. Ljubo Tripalo bio je svestrani intelektulac, nadareni glazbenik i dugi niz godina član Imotske glazbe, kolekclonar umjetničkih slika ali iznad svega plemeniti čovjek i veliki kavalir. Mnogim starim Imoćanima je poznato da je Ljubo Tripalo kao Načelnik Imotskog pred II svjetski rat riskirajući vlastiti život spasio neke ljude od smrti i progona. Nakon završetka rata Ljubo se neko vrijeme skrivao kod prijatelja u Zagrebu, međutim kako je smatrao da ništa nije napravio zbog čega bi se trebao skrivati vratio se kući. Nažalost Ljubo Tripalo, čovjek koji je volio svoj Imotski, uređen uz njegovu veliku financijsku pomoć ubrzo je kakve li ironije baš od Imoćana uhićen te je bez suđenja po noći izveden iz logora Viktoravac kod Siska  i ubijen u nekoj od zloglasnih jama. Ljubin brat Miro Tripalo poslije II svjetskog rata u dućanu u sklopu obiteljske kuće na Pjaci bio je prodavač jer je dućan bio nacionaliziran. Kolekciju umjetničkih slika dvadesetak godina poslije Ljubine smrti njegova sestra Milica Tripalo poklonila je muzeju samostana u Imotskom. Ljubo je imao tri brata Andru (1899.-1922.) koji se kao mladić utopio u Modrom jezeru, zadnjeg muškog potomka obitelji Tripalo Antu Tonka (1903 -1993.), sveučilišnog profesora i Mira (1907.) te tri sestre Mariju (1891.-1975.) udanu za odvjetnika iz Vrgorca Ivu Jelavića, Milicu (1898.-1985.) i Nevenku (1905.). Kako nitko od braće i sestara nije imao djece, obitelj Tripalo u Imotskom je izumrla.

Na fotografiji sa Izleta mladih iz obitelji Tripalo sa društvom na imanje Tripalovih u Proložac 1924. godine.
Sjede s lijeva: Ljubo Tripalo, Mirko Vujević, Dinka Bilić Ostojić, Nevenka Tripalo i Tonko Tripalo.
Stoje s lijeva: Marija Vuković, Milica Tripalo i Mica Bilić Ostojić.