Pera Marendić (1880.-1949.)

Čuvena imotska gostioničarka Pera Marendić (1880.-1949.) umrla je 04. siječnja 1949. godine. Nedaleko Modrog jezera i autobusne stanice uz zgradu Kotarskog suda nalazila se gostionica Pere Marendić, a vlasnik je bio Frane Marendić zvani „Gondola“, rođen u Imotskom 1885. godine. Gondola je 1908. godine oženio Peru Kvasinu sa Zadvarja, a bili su neobičan par, ona visoka, debela spretno je vodila gostionicu, a on mršav, šaljivđija nije se miješao u ženin posao. Jedne godine za Poklada Gondola se maskirao u kokoš tako da se gol namazao medom i oblijepio perušinama iz bačve i to usred jedne burovite i ljute imotske zime. Kažu naši stari da ga je zbog te maškarade i Pera istukla. Maškarada ga je na žalost koštala života jer je Gondola Marendić obolio i umro nakon petnaestak dana. Svi odlasci i dolasci putnika događali su se ispred Perine gostionice koja se pročula po dobroj hrani i velikodušnosti vlasnice. Gradski činovnici samci preplaćivali su se na hranu u gostionici u kojoj nije bilo mjere za porcije, a na zidu gostionice visio je natpis “Za 6 dinara jedi koliko ti trbuh traži”. Kako je zapisao fra Vjeko Vrčić za vrijeme II svjetskog rata Perina gostionica bila je sastajalište svih vojski, a zapamćen je važan događaj iz ratnog vremena. Nijemci su se spremali za odlazak. Pročulo se da će minirati nekoliko istaknutih zgrada u Imotskom, među njima sud i općinu. Pera je molila za milost i u tome uspjela. Danas ljudi prolaze ispred Perinih kuća ali se malo tko sjeća Pere i Gondole i malo tko pamti da je tu dugi niz godina bilo autobusno stajalište te da nije bilo Pere danas u Imotskom ne bi bilo ni zgrada suda. i općine. Najdeblju ženu u Imotskom, vjerojatno i u Krajini, pamte samo stariji susjedi koje je ona hranila u gladnim ratnim godinama. I dobrostojeće obitelji tada su bile potrebite komadića kruha. I danas znaju reći “Pera Marendić, najdeblja žena velikog srca”. Pera, plemenita žena umrla je 04. siječnja 1949. godine, a s njom je zauvijek otišao jedan dio starog Imotskoga u povijest.

Fotografija u arhivi Franjevačkog samostana