Domenica Fortunata Rosa Mazzi

Domenica Fortunata Rosa Mazzi (08. 05.1835.-08.10. 1913.), kćerka je jedinica Aurelie Nagy iz Graza (1816.-1868.) i Andrije Andree Lauricha. Njen otac Andrija Laurić (1799.-1862.), sin Mattea Laurich i Fortunate Gorizio bogati veleposjednik iz Mirca na Braču bio je predsjednikom Suda u Imotskom. Lijepu kamenu kuću na čijim ulaznim vratima je uklesan natpis A.D. 1847. Andrea Laurich sagradio je u dvije godine za Laurića otac slavnog hrvatskog kipara Ivana Rendića, Petar Rendić Anđelović zidar iz Supetra. Domenica Laurich udala se za dr. Antonia Mazzi (1825.-1892.), kotarskog liječnika koji je doselio u Imotski iz Verone. Nakon vjenčanja sa Domenicom dr Mazzi sagradio je sa zapadne strane kamenu kuću spojenu sa zatvorenim mostom sa kućom Laurich. U lijepoj, prostranoj i za tadašnje prilike luksuzno uređenoj kući Domenice i dr Antonia Mazzi za vrijeme boravka u Imotskom od 24. do 25. travnja 1875. godine prespavao je austrijski car i ugarsko-hrvatski i češki kralj Franjo Josip I. Gospođa Domenica Mazzi primila je 1908. godine u svoju kuću na privremeni smještaj tri časne sestre, franjevke iz Maribora koje su stigle u Imotski radi poučavanja crkvenom pjevanju i ženske mladeži ručnom radu. Domenica i dr Antonio Mazzi imali su 12 djece, 5 kćeri i 7 sinova kako slijedi: Maria Rosa Mazzi (1857.-1857.), mr Andrea Romano Mazzi (1859.-1880.), dr. Domenico-Luigi Giuseppe Mazzi (1861.-1938.), dr Luigi-Lujo Mazzi (1862.-1918.), Andrea Andrija Girolamo Mazzi (1864.-1872.), Elia Santina Benković (1866.-1932.), Giovanna Ivanka Salvi (1868.1949.), oecc. Aurelio Antonio Giuseppe Mazzi (1870.-1928.),Maria Francesca Mazzi (1872.-1873.), Lino Mazzi (1874.-1877.), Francesca Mazzi (1876.-1958.) i Mauro Mazzi (1879.-1879.). Svih 12 djece je rođeno u Imotskom, a devetoro je i umrlo u Imotskom od kojih nekoliko njih nije doživjelo punoljetnost. Od preživjelih Andrija je studirao farmaciju u Beču ali ubrzo je nakon završetka studija umro u Imotskom od upale pluća, Dominik je bio odvjetnik u Mostaru i narodni zastupnik. Aurelio je bio agronom i direktor duhanskog monopola Kraljevine Jugoslavije. Luigi Lujo jedan je od osnivača Slobodne organizacije liječnika Kraljevine Dalmacije kasnije integrirane u Hrvatski liječnički zbor, a dr Lujo Mazzi bio je prvi predsjednik Društva liječnika Kraljevine Dalmacije. Poznati narodnjak i borac protiv Austro-Ugarske monarhije 1910. godine bio je prisiljen skloniti se u kraljevinu Crnu Goru gdje je bio odlikovan od strane crnogorskog kralja Nikole I zbog zasluga u borbi protiv epidemije malarije. Malo je poznata jedna zanimljiva činjenica vezana za dr Mazzija koji je umro u Splitu od upale pluća, a vječni mir našao je u Imotskom. Kako je dr Lujo Mazzi završio medicinu u Padovi te je bio poznati liječnik u Dalmaciji, pretpostavlja se da ga je Miljenko Smoje iskoristio kao predložak u formiranju čuvenog lika dottura Luigija.
Domenica Mazzi umrla je 08. listopada 1913. godine i vječni mir našla je u Imotskom gdje je sahranjena u obiteljskoj grobnici na groblju Gospe od Anđela.