Grupa austrougarskih vojnika i časnika 1914. godine

Prvi svjetski rat službeno je završio 11. studenog 1918. godine u 11 sati potpisivanjem sporazuma o primirju između sila Antante i Njemačke u željezničkom vagonu u francuskom gradiću Compiègneu, čime je okončan prvi sukob svjetskih razmjera koji je pomeo Austrougarsko, Otomansko i Rusko carstvo. Prvi svjetski ili Veliki rat, globalni oružani sukob između dva saveza država, Antante i Središnjih sila sa 70 miliona mobiliziranih vojnika, jedan je od najsmrtonosnijih sukoba u povijestii čovječanstva u kojem je poginulio 9 miliona vojnika i 7 miliona civila. Hrvatska je izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. dočekala kao dio Austro-Ugarske koja se borila na strani Središnjih sila. Na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine bilo je mobilizirano gotovo milijun ljudi, a hrvatski vojnici borili su se i ginuli na balkanskom, galicijskom, a od 1915. i talijanskom bojištu, a ukupni hrvatski vojni gubitci u ratu su najvjerojatnije iznosili oko 190.000 ljudi. Vojni obveznici iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije borili su se u sklopu XIII. korpusa Zajedničke vojske i 42. domobranske pješačke divizije Kraljevskog hrvatskog domobranstva, a vojnici iz Kraljevine Dalmacije popunjavali su 22. carsku i kraljevsku pukovniju, zadarsku 23. carsku i kraljevsku domobransku pukovniju, dubrovačku 37. carsku i kraljevsku domobransku pukovniju te elitnu postrojbu Dalmatinskih zemaljskih strijelaca i Austro-ugarsku ratnu mornaricu.Vladala je nestašica svega, tako je bakreni krov dubrovačke katedrale skinut kako bi se pretopio u strjeljivo, a ista sudbina zadesila je i bakreni krov tadašnje Sveučilišne knjižnice u Zagrebu, danas zgrade Hrvatskog državnog arhiva. I mnoge druge crkve u Hrvatskoj ostale su bez zvona ili krovova kao i prva hidroelektrana na Krki. Zbog dugog rata za koji se Austro-Ugarska nije pripremila, ali i zbog suše, počela se 1916. i naročito 1917. osjećati glad i oskudica. Ljudi, a osobito djeca, počeli su masovno umirati pa je započeta velika humanitarna akcija preseljavanja djece iz Istre na sjever Hrvatske. Humanitarnu akciju prihvatili su i franjevci kao spas za hercegovačku katoličku djecu. Spašavanje hercegovačke djece tijekom Prvoga svjetskog rata bila je velika socijalna akcija, koju je potaknuo i provodio karizmatični fra Didak Buntić (1871. – 1922.), kako su govorili suvremenici: spasitelj sirotinje, hercegovački Mojsije, otac Hercegovine. Zahvaljujući fra Didaku Buntiću tijekom 1917. i 1918. godine, u Hrvatskoj i Slavoniji, bilo je zbrinuto oko 17.000 hercegovačke djece. Na fotografiji iz 1918. godine je grupa austrougarskih vojnika i časnika.

Fotografija u obiteljskoj arhivi