Braća Šoić-Mirilović: Albano i Bogašin 1917. godine

Braća Šoić-Mirilović: Albano (1886.) i lijevo Bogašin (1899.) , 1917. godine u Imotskom. Šoići-Mirilovići bili su najpoznatija katolička obitelj u 17. stoljeću u Hercegovini te se po njima i danas zove katoličko groblje u Mostaru Šoinovac. Staro pleme Mirilović dobilo je nadimak Šoić koji je kasnije zamijenio prvotno prezime. Albanov i Bogašinov šukundjed plemić Mate Šoić- Mirilović (+ 1743.), bogati trgovac došao je iz Mostara u Imotski 1717. godine te je kao pukovnik sudjelovao aktivno u borbama za oslobođenje Imotskog od Turaka. Mlečane je nagovarao da istjeraju Turke iz Imote obećavši da će im platiti topove ako pothvat ne uspije. Poslije oslobođenja Imotskog Mate Šoić-Mirilović postao je prvi Načelnik Imotskoga te zapovjednik cijele Krajine. U pregovorima sa Mlečanima zatražio je da mu daju toliko zemljišta koliko je ostavio u Mostaru te je dobio mnogo zemlje, kule i mlinice i to među ostalim 70 kanapa zemlje i kulu Begovića Ćosića na Kamenmostu uz samu Vrljiku, 20 kanapa zemlje i kulu Azalije Imamovića u Mujića polju uz rijeku te njegove mlinice na Kamenmostu, 20 kanapa zemlje zajedno sa tvrđavicom Bule Beguše u Zmijavcima i 4 kanapa vinograda Asan Age Sutlijaševića u Zmijavcima. Mate je imao sinove Petra (1728.) i Antu ( 1734), Petar je imao sina Matu (1767.), dok je Ante imao sina Nikolu (1773.). Ostali sinovi nisu imali djece. Od Matinih sinova samo je Josip (1801.) imao muške nasljednike, dok je Frane imao pet kćeri. Josip se oženio za Luciju Vrdoljak (1810.), sestru fra Jerolima Luigija Vrdoljaka te je imao tri sina i dvije kćeri i to: Matu (1838.), Petra (1839.) i Nikolu (1845.) te Anu Mandu (1835.) udanu za Jakova Vučemilovića i Anu Mariju (1840.). Mate je s Katinom Elenom Bitanga (1844.) imao dvije kćeri Emu (1869. – Rako) i Ildu (1874- Malić), dok je Petar sa dvije žene imao Mladena (1871.), Zvonimira (1891.), Irmu (1881.), Leu (1884.) i Mariju (1895.), a svi su napustili Imotski. U Imotskom su ostali Albano (1886.), Josip (1889.) i dr. Bogašin (1899.). Albano je sa Milkom Giordano imao dvije kćeri Rajku (1914.) i Nedu (1917.), Josip je sa Gemom Sisgoreo imao Sonju (1924.) i Branka (1927.), strijeljanog 1945. godine. Dr Bogašin Šoić-Mirilović oženio se za Slavku Rako s kojom je imao sina Slovena Petra (1930.) i kći Nevu (1933.) udanu za Edu Bacci. Dr Bogašin Šoić-Mirilović bio je sudac Kotarskog suda u Imotskom, kotarski predstojnik u Mostaru te Kapelnik Imotske sokolske glazbe. Dr Bogašin Šoić-Mirilović nestao je u svibnju 1945. godine. Njegov sin Sloven, po struci pravnik, neko vrijeme sudac u Imotskom autor je legendarne imotske pjesme “Tiho pada snijeg”. Sloven Šoić-Mirilović oženio se za Mirjanu Meter s kojom je imao sinove Bogašina (1961.) i Mira (1963. ). Bogašin Šoić-Mirilović jedan od najznačajnijih glazbenika splitske scene, klavijaturist i gitarist Daleke obale u razdoblju od 1996. do 2000. iznenada je umro prije nekoliko dana. Bogašin Bogo bio je poput djeda i oca izuzetno glazbeno nadaren te po riječima samih kolega glazbenika multitalentirani glazbenik i jaki kompjuteraš. Bogašin Bogo Šoić-Mirilović osnivač je benda Dijete iz epruvete, a nakon što se pridružio bendu Daleka obala tvorac brojnih hitova grupe, od kojih su kultne pjesme “Osamdesete” i “Kurve”.
Tekst: A.M.T.