Anđeo Anđule Bitanga (1863.-1942.)

Anđeo Anđule Bitanga (1863.-1942.), sin Frane jedan od slavnih imotskih učitelja, prvi i dugogodišnji ravnatelj Građanske škole u Imotskom sagrađene 1911.godine. Anđule Bitanga bio je jedan od najomiljenijih učitelja generacijama đaka kojima je prenio veliko znanje osobito o razdoblju antike, a uvijek je nosio lulu sa kamišem od drenovine dužim od metra koju su uz uzvik “Sad sam te ulovio” zapamtili imotski đaci jer je njome dijelio “srdele”. Nadučitelj Anđeo Anđule Bitanga obnašao je u Imotskom i čast općinskog prisjednika, člana Javne dobrotvornosti i drugih društava. Kako je napisao Ante Ujević u knjizi Imotska krajina (1991.) Anđeo Anđule se isticao kao neobično savjestan, pošten i čestit čovjek te ga je u Imotskom svatko volio i poštovao, a u jednoj obitelji bilo bi i tri pokoljenja-djed, otac i sin kojima je Anđeo bio učiteljom. Anđule Bitanga završio je bogosloviju u Padovi ali je odlučio da je bolje biti dobar vjernik nego loš svećenik te se nije zaredio nego je položio dopunske ispite za zvanje učitelja. Anđule Bitanga oženio se za pet godina stariju Biancu Vrdoljak (1858.-1945.), kći Stipe i Francesce Wanmuller (kćeri talijanskog doseljenika dr Giuseppea Wanmullera, prvog liječnika u Imotskom) s kojom je imao sinove Franu, Pavu (1896.-1945.), Dušana (1898.-1981.) i Grmislava (1899.-1984.) te kćeri Milu Romanu (1897.-1977.) i Kristinu. Po kazivanju Anđelovog unuka prof. dr. sc. Petra Čumbelića Bianca Vrdoljak je bila energična i oštra te je jednom prilikom kad je jedno od njihove djece bilo bolesno, a doktor rekao da mu nema spasa, izbacila doktora iz kuće. Doktor se žalio Anđuli, a on mu je odgovorio da je dobro i prošao. Anđule pak kad bi ga netko uvrijedio kupio bi knjigu s uputama o lijepom ponašanju i podcrtao relevantne djelove te poslao onome tko ga je uvrijedio. Bianca bi na to rekla: “Vidi manitaša umjesto da ga je opalio štapom, a on se još u trošak dao”. Anđeo Anđule Bitanga umro je u Imotskom 1942. godine, a na samrti je stalno spominjao svoju suprugu Biancu koju je cijeli život obožavao, a ona je bila u Splitu.

Izvor: Fotografija Anđela Bitange snimljena oko 1885. godine u Italiji u arhivi je njegovog unuka prof. dr. sc.Petra Čumbelića