Dječji vrtić u Imotskom1935. godine

Nedavno, 14. listopada 2018. godine navršilo se 110 godina od dolaska časnih sestara, franjevki iz Maribora u Imotski. Fra Stanko Marušić, gvardijan imotskog samostana u razdoblju od 1907. do 1911. odlučio je dovesti časne sestre u Imotski radi crkvenog pjevanja i poučavanja ženske mladeži. Časne sestre, franjevke stigle su u Imotski 14. listopada 1908. godine te su započele poučavati pjevanje, a žensku mladež ručnom radu, njemačkom i talijanskom jeziku. Uz starešicu Rozu Jug, stigle su Joahima Pilat, učiteljica crkvenog pjevanja i zabavišta te pripravnica Marica Sušac, učiteljica ručnog rada. U svoju kuću ih je privremeno primila Domenica Rosa Mazzi (1865.-1915.), Na fotografiji je zabavište za djecu (dječji vrtić) u Imotskom kojeg su vodile sestre franjevke iz Maribora i koje je radilo do II svjetskog rata, fotografiju je 1935. godine snimio Mate Olujić. Sa djecom je sestra franjevka Henrika Glinšek, profesorica klavira i voditeljica crkvenog zbora koja je dva duga mandata boravila u Imotskom, a mnoge imotske djevojke je podučavala sviranju klavira. Sestra Henrika umrla je u Splitu u domu za redovnice.
1.red (sjede), s lijeva na desno: Fanka Gjamonja, Neva Šoić, Elza Milas, Maca Bekavac, Ozrenka Borić, Tanja Rako, Vanja Rako, Mišo Tonković, Niko Tomić, dvoje djece učiteljice Vere Vuković, Maja Domljan i Kaja Gjamonja.
2. red, s lijeva na desno: Željka Jerković, Markota Ivulina, Mirjana Milun, Zora Radovinović, časna sestra Henrika Glinšek , Korina Tonković, Milena Jelavić, N.N., Lila Poštenjak i N.N.
3.red, s lijeva na desno: Luca N., Pavica Petyo, Ljuba Kecanova, Gordana Borić, Smiljana Pušić, Markić Vrdoljak, Ante Tomić, Niko Vučemilović, Žarko Domljan, Vlatko Vučemilović, Zlatko Domljan, Vedran Vučelimović, Igor N., Zlatan Papatić, Tonči Vrdoljak i N.N.
4. zadnji red, s lijeva na desno: Anita Benković, Sanda Ciciliani, N.N, Sveta Kuzman, Ljuba Valdevit, Tomislav N., Slavko Nikolić, Žarko Bauk, Tonči Mršić, Milo Benković, Sloven Šoić, Vlade Vicić, Boro i Žarko (majka Težulat), Smjeli Rako i N.N.

Izvor: Obiteljska arhiva

 

 

Marija Radovinović sa sinom Jagom

Marija Radovinović sa jednomjesečnim sinom Augustinom Jagom (16.10.1924-12.06.1999). Fotografija snimljena u kući Radovinović u Imotskom 16. studenog 1924. godine.

Mladuče se rodilo
Nježno kao zora.
Raslo i prohodilo.
Raslo, raslo, jačalo se
Naraslo ko gora…

Izvor: Obiteljska arhiva

 

 

Perinuša u kolovozu 1950. godine

Perinuša u kolovozu 1950. godine. Posjed Perinuša smješten je na jednom od rukavaca Vrljike, a prvotne konture čitavog kompleksa nastale su još u vremenu srednjeg vijeka. Prvu značajniju gospodarsku namjenu Perinuša dobiva s dolaskom Osmanlija na područje Imotske krajine. Posjed Perinuša danas sačinjavaju mlinica sa pripadajućim mlinovima, velika kamena dvokatnica, okolna kamena zdanja s podrumima i drugim pripadajućim prostorijama, različita spremišta, ograđeni vrtovi te stara šetnica smještena uz neposredan rukavac rijeke Vrljike.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, pogled na Plavo jezero krajem 1930-ih

Imotski, pogled na Plavo jezero krajem 1930-ih. Naklada: Ivo Penović: papirnica, Imotski. Navodi se dio zanimljivog teksta vezano za naziv jezera iz jednog davnog broja novina “Imotska krajina”:
Užasna pogreška
Na vidilici ponad Modrog jezera pristupio sam dvojici Imoćana Toniju Tadiću i Anti Bušiću, i već s početka napravio užasnu pogrešku što sam Modro jezero nazvao plavim. – Plavo je nebo, a ovo je Modro-reče Ante Bušić, a Toni Tadić – Za iznošeno odijelo koje je bilo duže na suncu kažemo da je poplavilo, a ovo je moj prijatelju, Modro jezero, znate. Onda je Toni Tadić ispričao što sam prije i poslije Imotskoga pročitao u knjigama. Da su ta jezera svjetska rijetkost, da je jedinstven način njihova postanka, da su jezera formirana u grandioznim podzemnim spiljama čiji su se stropovi pri potresu prolomili i stropoštali u provaliju….

Izvor: Obiteljska arhiva

Marija i dr Pavao Radoviinović

Na Svjetski dan baka i djedova, nona i nonota, 2. listopada podsjećamo se s dubokom zahvalnošću svega što su bake i djedovi činili i čine za svoju djecu i unučad. Nezaboravni nona i nono Marija i dr Pavao Radoviinović sa najstarijim unukom Josipom Joškom Tonković 23. srpnja 1954. godine u Lugu, Jagulovim barama.

 

Mila uspomena Marijine kongregacije godine 1912.

Mila uspomena Marijine kongregacije godine 1912. U zadnjem redu krajnje lijevo sa šeširom na glavi stoji četrnastogodišnja Marija Franceschi. Marijina kongregacija je katolička crkvena udruga osnovana 1563. u Rimu čija je svrha bila usavršavanje (klerika, laika) u kršćanskome životu, širenje i obnova vjere. U Hrvatskoj su do 1773. isusovci vodili Marijine kongregacije za učenike i studente, u svojim kolegijima i školama, i građanske za ugledne muževe u gradu. Tadašnje đačke Marijine kongregacije imale su značajnu ulogu u kulturnome životu gradova (kazališta, glazba, javne svečanosti). U XIX. st. osnivali su ih isusovački pučki misionari, osobito u Dalmaciji, a u XX. st. nastaju posvuda u Hrvatskoj za sve dobi, zvanja i staleže. Presveto Ime Marijino blagdan je koji se slavi 12. rujna u čast imena Blažene Djevice Marije, Papa Inocent XI. uvrstio je blagdan u Opći rimski kalendar 1684. godine u spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima u bitci kod Beča 1683. godine. Dolazak Turaka sve do Beča bila je ozbiljna prijetnja cijelom Zapadu. Kada je turska vojska opsjela Beč, bečke crkve bile su prepune vjernika koji su vapili Mariji za pomoć. Pobjeda protiv velike turske sile ostvarena na današnji dan, 12. rujna 1683 nakon što je na bojište prispjela poljska vojska na čelu s kraljem Janom III Sobieskim i poljska vojska pobjedonosno ušla u Beč pripisala se Marijinom zagovoru.

Izvor: Obiteljska arhiva

 

 

Imotski, 1901. godine

Uz svjetski dan fotografije koji se obilježava 19. kolovoza jedna od nekoliko različitih fotografija koje je snimio 1901. godine splitski advokat dr Augustin Cindro, tada na službi u Imotskom. Fotografija je snimljena ispred stare kuće Colombani u Imotskom prigodom zaruka Antonije Tonće, kćeri dr. Augustina Bitange i dr. Ante Mladinova (brata dr Josipa Mladinova). U drugom redu četvrti lijevo sagnut je advokat dr Sebastijan Cambi, u istom redu prva lijevo u bijeloj haljini i šeširu stoji majka zaručnice Marietta Lusnik Bitanga te desno u zadnjem redu sa šeširom na glavi mladi Toni Colombani. U prvom redu krajnje desno sjedi Zorka Bitanga, sestra zaručnice Antonije, njena sestra Slavka sjedi treća lijevo od nje, a među njima sjede djevojčice i dječaci iz obitelji Bitanga, Colombani i Mladinov.
Izumom fotografije i pojavom prve fotografije 1839. godine mnogi su događaji i osobe dobile dimenziju trajnosti. Od šezdesetih godina 19. stoljeća fotografska djelatnost u Dalmaciji razvijena je u većim gradovima; Splitu, Zadru, Dubrovniku. Vrlo brzo nakon pojave prvih fotografija u Splitu, javljaju se i fotografije u Imotskome nastale u studijima Splita, poslije i nekih drugih gradova. Otmjeni način odijevanja i poziranja grupe Imoćana iz nekoliko poznatih obitelji te njihovih gostiju na ovoj fotografiji snimljenoj prije 117 godina prigodom važnog obiteljskog događaja u obitelji dr Augustina Bitange u tada malenom i dalekom Imotskom kao i atmosfera na fotografiji potpuno je u suglasju s europskim tokovima istoga vremena.

Izvor: Obiteljska arhiva

Perinuša, ljeta 1973. godine

Perinuša, na teraci kuće Tonija i Keka Franceschi ljeta 1973. godine. S lijeva stoje:Ante Tonći Franceschi (1942.-16.08.1978.), mr.ph.Stjepan Nino Ferrari i kći Renata Renica Ferrari, Frane Keko Franceschi i supruga Anita. Sjede s desna:Marica Franceschi, Lada Hršak,kći Mile Franceschi te kćeri Maje Franceschi Anamaria i Žaneta Pera.

Fotografija u vlasništvu Dore Franceschi Račić

Dolazak Stjepana Radića u Imotski 1926. godine

Stjepan Radić (1871.-1928.) umro je  prije 90 godina, 08. kolovoza 1928. godine od posljedica ranjavanja u atentatu 20. lipnja 1928. godine u Narodnoj skupštini u Beogradu.
Dolazak Stjepana Radića 1926. godine u Imotski u kojem je na Pazaru sa balkona kuće Ivana Zane Vučemilovića dugogodišnjeg imotskog Načelnika održao vatreni govor pred oko 3000 ljudi.
U govoru se najviše usredotočio na osudu načina upravljanja imotskom općinom.

Fotograf Mate Olujić