Trenkovi panduri na maskenbalu u Imotskom 1934. godine

Trenkovi panduri na maskenbalu u Imotskom 1934. godine, s lijeva: Korina Nikolić, Marija Vuković, Nora i Ana Vučemilović.
..Za krabuljne plesove je danima živio cijeli grad. Grupe i pojedinci zdušno su se pripremali, a u nekim obiteljima je to postajala obiteljska tradicija. Pripremanje maski za plesove bilo  je obavijeno velom osobite konspiracije, pazilo se da netko ne “provali” planove pojedinih grupa jer je faktor iznenađenja bio osobito važan..

Gordana Radić (2010) Bako-imotske karnevalije

Fotograf Giamonja Imotski.

Izvor:Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić

Maria i Ivana Gianina pl. Geremia, Split, karneval 1885. godine

Splitski karneval 1885. godine, na fotografiji su rodice dr. Pave Radovinovića, Maria i Gianina pl. Geremia (de Jeremiasch) kćeri Elise Carminati i cav. Francesca pl. Geremie, časnika, sudionika Viške bitke. Zanimljivo je da se jedna od dvije sačuvane knjižice ljubavnih soneta “Agli sposi Francesco cav. Jeremiasch Elisa Carminati pochi versi, Venezia 4 maggio 1859.” koju je povodom vjenčanja Elise i Francesca 1859. godine napisao u Veneciji Elisin ujak kanonik Don Angelo Maria Nonveiller čuva u Nacionalnoj knjižnici u Firenci, a druga u arhivi obitelji Radovinović. Splitski i dalmatinski karnevali imali su desetljećima svoje karakteristike, te su bili ne samo klik životne radosti imućnijih građana nego jedan ludi zanos mase, zanos koji se osjećao kao nužni ventil života. Bilo je to raspoloženje jednog grada koji je u tim zabavama živo sudjelovao po ulicama i trgovima. Bile su izuzetno žive i zabave koje su polovinom 19. stoljeća održavane u kazalištu, Casinu, palači Milesi, palači Tartaglia, palači Cindro i po drugim privatnim kućama u gradu….Govorilo se nekada da je splitski karneval bio odmah poslije onog u Nici koji je bio čuven u Europi…

Goran Borčić, uz izložbu Splitski karnevali u Muzeju grada Splita 2009. godine

Izvor: Obiteljska arhiva

Karneval u Veneciji 1868. godine


Karneval u Veneciji 1868. godine, fotograf Fratelli Vianelli, Venezia.
Venecijanski karneval je jedan od najpoznatijih svjetskih karnevala, a počeci karnevala bilježe se u 15. stoljeću. Maske koje su Venecijanci tada nosili bile su pomno birane i rijetko se moglo odgonetnuti pripada li njen nositelj plemstvu ili običnom puku, a zanimljivo je da je jedan od zakona Serenissime u to vrijeme bio da se maske ne smiju nositi po gradu tijekom noći. Najčešći kostim bio je tzv. bautta, a sastojao se od pelerina, velikih plašteva, trorogih šešira, i obavezne bijele maske koja je u potpunosti skrivala lice maskirane osobe.

Izvor: Obiteljska arhiva

Imotski, krabuljni ples 1929. godine

Imotski, krabuljni ples 1929. godine. Stoje s lijeva:Vera Vučemilović, Delka Monti Rako i Slavka Rako Šoić.
Nora Vučemilović Baškarad (1913) kazuje: Jednom smo se obukle u đavle. Ideju nam je dao Jozo Tomić činovnik u Pučkoj štedionici koji je cilu godinu smišljao u što ćemo se obućii. Kad smo se.umačkarale bile smo toliko originalne da jedna drugu nismo mogle prepoznati…Vezane za lanac ušle smo u gimnastičku dvoranu stare škole i izazvale takav urnebes da ga se i danas sjećam. A kao đavli zgodno smo mogli nekima koji su to zaslužili učiniti kakav dišpet.
Gordana Radić (1910) Bako-imotske karnevalije
Fotograf je Mihail Aleksandrov

Izvor: Obiteljska arhiva

Maria i Ivana Giannina pl. Geremia (Jeremiasch)

Split, Poklade 1895. godine. Na fotografiji su rodice dr. Pave Radovinovića, Maria i Ivana Giannina pl. Geremia (Jeremiasch) kćeri Francesca pl. Geremie i Elise Carminati.
Splitski i dalmatinski karnevali imali su desetljećima svoje karakteristike, te su bili ne samo klik životne radosti imućnijih građana nego jedan ludi zanos mase, zanos koji se osjećao kao nužni ventil života.Bilo je to raspoloženje jednog grada koji je u tim zabavama živo sudjelovao po ulicama i trgovima. Bile su izuzetno žive i zabave koje su polovinom 19. stoljeća održavane u kazalištu, Casinu, palači Milesi, palači Tartaglia, palači Cindro i po drugim privatnim kućama u gradu….Govorilo se nekada da je splitski karneval bio odmah poslije onog u Nici koji je bio čuven u Europi…
Goran Borčić, uz izložbu Splitski karnevali u Muzeju grada Splita 2009. godine

Izvor: Obiteljska arhiva

Pokladna ophodnja Imotskim 1932. godine

Imotski, do sada neobjavljena fotografija iz 1932.godine prikazuje dio pokladne ophodnje gradom. Snimljena je na rubnom istočnom dijelu imotskoga Pazara gdje se danas nalazi  napušteni hotel Imota i niz stambenih zgrada. Iznad, desno, se vidi kuća obitelji Truccolo, lijevo obitelji Grubišić, Štambak i dio Bazane. U Krnjevalu sudjeluju i pučani i gospoda pa se poneki od njih može i prepoznati (Ante Valdevit-Cokan, Anteša Lončar, Tona Kokić Bušić, Ana Dropulić Vrdoljak).
Zanimljivost ove fotografije je sudjelovanje nekoliko osobnih automobila i motora u povorci, a raspoznaju se i dva autobusa puna sudionika Krnjevala.
Fotografija ove iste grupe, ali bez vozila, nalazi se u knjizi „Bako-imotske karnevalije“ na str.45. snimljena na drugoj lokaciji – kod Mandičine kuće u Rišćanskome selu, do koje je vesela pučka povorka stigla. Zahvaljujemo gđi. Gordani Rako Radić na ustupanju fotografije.

Maškare u Imotskom 1931. godine

Maškare u Imotskom 1931. godine, grupa pajaca. Na fotografiji stoje slijeva nadesno: Aliče Vučemilović Benzon, Ljuba Bulić Ligutić, Biserka Rako, Rozina Ferrari Rako, Delka Monti Rako, Mila Rako. Dolje su slijeva nadesno: Ana Ivanović Rako, Slavka Rako Šoić, dječak Nebojjša Rako i Ljeposava Dunda Rako.
…Između dva svjetska u društvenom su životu Imotskog sudjelovali građani različitog staleškog položaja ali su Krešo, Slavo, Janko, Živko i Miro  svi iz obitelji Rako  nezaobilazni kad je u pitanju kulturno-zabavni i sportski život Imotskog. Kad je maškaravanje u pitanju ostale su zabilježene njihove brojne zgode jer su njihove ideje bile neiscrpne i originalne često na granici nonsensa…. Delka Monti Rako (1912-2009) kazuje: Kad sam se udala za  Živka mačkaravali smo se svakodnevno u doba Poklada. Kadikad u lipe stvari, kadikad na brzinu radi zabave. Platno se nabavljalo u dućanima Imotskoga. Gospođa Ljuba Bulić Ligutić nam je danima stvarala kostime jer je imala smisla za mačkare, a i sama se volila mačkaravati….

Gordana Radić (2010) Bako-imotske karnevalije