Ptičice “tičice” izrađene za Cvjetnicu 2017. godine

Ptičice “tičice” izrađene za  Cvjetnicu  2017. godine u obiteljima Nenuke i Katije Nikolić. Cijela obitelj Nikolić izrađuje “tičice” svake godine za Cvjetnicu te na taj način nastoje održati tu staru, lijepu imotsku tradiciju kao i naučiti mlađe naraštaje vještini izrade.

Fotografija u vlasništvu Katije Nikolić

Kameni stol u avliji

Veliki tjedan započinje Cvjetnicom kao spomen na dan kad je Isus ulazio u Jeruzalem i bio posipan cvijećem. Stara tradicija nalaže da se na Cvjetnicu umiva u cvijeću, a na misu se ide sa grančicama maslina ili lovorike. Po selima Imotske krajine ljudi prije nisu nosili na blagoslov maslinove grančice već grančice mlade jele, jelice. Jedan od starih običaja vezan uz Cvjetnicu je i izrada golubica kao simbola ljubavi, nade i mira. U rano proljeće, upravo oko Uskrsa kada smokve propupaju, mlade se grane iskoriste za izradu golubica. Taj stari običaj izrade golubica iz srčike smokvinih grana kojima se okite maslinove grančice sačuvao se do danas u nekim imotskim obiteljima. Rina Mirošević, Ante (1880.) prva je u Imotskom počela raditi takve golubice od srčike, a običaj su od nje preuzele sestre Emilija (1920.) Čeleština (1923.) i Milena Dunda (1925.) te poslije Nenuka Nikolić i neke druge Imoćanke. Poslije mise maslinove grančice kao i blagoslovljeno cvijeće po tradiciji se nose na grobove najmilijih.
Na fotografiji kameni stol u avliji kuće Radovinović Jagul.

“Sat za planet Zemlju“

Posljednje subote mjeseca ožujka, brojni hrvatski gradovi gašenjem svjetla u 20.30 sati na jedan sat pridružuju se najvećoj svjetskoj akciji “Sat za planet Zemlju“. Svjetla se na jedan sat gase na više od 10.000 svjetskih znamenitosti, među kojima i 42 svjetske baštine poput sydneyskog Harbour Bridgea, mosta Golden Gate u San Franciscu, rimskog Koloseuma, Eiffelovog tornja u Parizu, stare jezgre Dubrovnika, Dioklecijanove palače…. Cilj akcije koju je pokrenuo „Svjetski fond za zaštitu prirode“ je podizanje svijesti kod ljudi o klimatskim promjenama.
Na fotografiji je luster u tinelu kuće Radovinović u Imotskom.

Glazbeni instrument koji je pripadao Alfonsu Bitangi

Glazbeni instrument, bugarija? koji je pripadao Alfonsu Bitangi (1851-1925), prvom kapelniku Imotske glazbe, uglednom imotskom trgovcu i Načelniku Imotskog. Imotska glazba prvi put je nastupila 8. veljače 1870. godine u Imotskom na dočeku don Mihovila Pavlinovića prilikom otvaranja Narodne čitaonice te je sudjelovala  i na svečanom dočeku cara Franje Josipa I. 24. travnja 1875. godine u Imotskom. Članovi najstarije Imotske glazbe su: Pjerin Bitanga (Alfonsov brat), Miće Rako, Šime Mravak i Stipe Ligutić, Josip Tripalo, Alfonso Bitanga i Jure Vučemilović Zuko. Glazbeni instrument pohranjen je u kući Radovinović Jagul u Imotskom. Interesantno je spomenuti da su braća Alfonso i Pjerin Bitanga rođaci sa Josipom Tripaloo odnosno oni su djeca brata i sestre Frane Bitanga i Marije Ane Bitanga Tripalo, a Jure Vučemilović se oženio za njihovu rodicu Rafaelu Truccolo, kćer Vancije Bitanga, sestre Frane i Marije Ane.

Imoćanka, Villana d Imoschi

Tradicijska kultura Dalmatinske Zagore i usmena književnost često ističe važnu, čak superiornu ulogu žene u kućanstvu kao što je, primjerice, u priči o ženi koja, nakon što muž ode u polje, ostaje u kući obavljajući uobičajene poslove Ujutro bi dotirala vodu, otišla bi, donijela bi drva, dicu bi očistila, uredila, priobukla. Spremila bi ručak, dala bi svinjadi, kokošiman i tako dalje… Žena drži tri ugla kuće, ako se s čovikom dobro slaže i četvrti mu nosit pomaže…. Imoćanka, Villana d Imoschi predstavljena je 1846. godine u knjizi “La Dalmazia” Francesca Carrare koja se čuva u Etnografskom muzeju Split, Braća Battara, Zadar izdavači i tiskari.

Gospe od Ružarija

Zavjetna crkva Gospe od Ružarija koju je obitelj De Franceschi na temeljima veće i starije crkve, vjerojatno benediktinske počela graditi 1719. godine na svom posjedu u Imotskom polju pokraj Opačca, jednog od izvora rijeke Vrljike. Crkva je posvećana velikoj pobjedi nad osmanlijskom flotom u bitki kod Lepanta 07. listopada 1571. godine i kolaudirana pod imenom Gospe od Ružarija.
Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice kojeg slavimo 7. listopada je spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad Turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. i u kojoj su sa svojim galijama sudjelovali Hrvati i to sa šest galija, jedna iz Kotora i jedna iz Kopra. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao kršćanski svijet tadašnji papa sv. Pio V. 1569. da se na taj način obrani od turske sile. Naime, u 16. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i prijetila cijeloj Europi. Dana 7. listopada 1571. došlo je do odlučne pomorske bitke kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj) u kojoj je ujedinjena španjolska, venecijska i papinska flota, pod zapovjedništvom Don Juana d´Austria, pobijedila osmanlijsku flotu. Na spomen velike pobjede papa dan 7. listopada proglašava blagdanom “Gospe od Pobjede”. Godine 1573. spomendan mijenja ime u “Blagdan svete Krunice”, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”, a u krajevima gdje se krunica zove ružarij blagdan nosi ime “Gospe od Svetog Ružarija”.
Kapetan Vjeko Franceschi kaže:”U slučaju da je Lepantska bitka izgubljena od kršćana onda bi obje obale, sjever i jug Mediterana bile sasvim muslimanske. Zato je bitka kod Lepannta jedna od najvažnijih bitaka u povijesti Europe. Iz našsih krajeva  bili su brodovii iz Rijeke, Zadra. Dubrovački brod se navodno izgubio-zalutao (neki kažu da je Dubrovnik bio oprezan prema Turcima i zato nije poslao svoj brod). Ostali su bili iz svih mediteranskih gradova/država kao Napoli, Genovs, Barcelona. Sve te medit.nacije su u Lepntu stavile spomen ploču za svoje pomorce i Hrvatska je pred desetak godina poslala delegaciju koja je postavila spomen ploču i za Hrvate. Lepant gradić ima danas drugo ime ali sam zaboravio. (08.10.2016.)
Udruženje kapetna iz Raba je prošle godine poslalo delegaciju na dan bitke i oni obilježavaju taj dan. Kap Mario Babić iz Trgira je bio u jednoj delegaciji u posjeti Navpakosu. Mislim da je ova crkvica na slici bila takodjer na nekadasnjem imanju Fraceschi koje je prodano tridesetih godna. Nisam nikad tu bio! (02.12.2016.).

Kamenica ispred crkve sv. Luke na Kamenmostu

Blagdan Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće 6. siječnja predstavlja završetak božićnih blagdana, a iz kuće se iznosi i božićni bor. Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana. Kršćanska obitelj ne smije biti bez blagoslovljene vode koja se posvećuje u crkvi ili pred crkvom uoči ili na Sv. tri kralja. Ta se voda u narodu još naziva kršćena i sveta voda. Blagdan koji se nekada zvao Tri mudraca od istoka u Imotskoj krajini najčešće se zvao „o Vodokršću“. Fra Vjeko Vrčić je zapisao: “Svaka naša stara crkva ima čatrnju u svojoj blizini. Služi za blagdan Vodokršća. Svečenik na taj dan prije mise blagosivlja njenu vodu. U narodu je vjerovanje da blagoslov traje do prve kiše. Poslije blagoslova vjernici grabe blagoslovljenu vodu sićima i bronzinima te nose svojim kućama……U nekim našim imotskim župama običaj je poslije mise uzeti iz kamenice blagoslovljene vode u šakama i poškropiti grob svojih pokojnika, razumljivo ako je groblje uz crkvu“.

Na fotografiji je kamenica ispred crkve sv. Luke na Kamenmostu i groblja oko nje koje čuva prah naših predaka….

Spilja Gospe Lurdske u crkvi svetog Frane u Imotskom

Spilja Gospe Lurdske u crkvi svetog Frane u Imotskom napravljena za 100. obljetnicu Lurdskih ukazanja 1958. godine, a djelo je Nikole Samardžije. U Lourdesu, gradiću koji leži u podnožju Pireneja na današnji dan 11. veljače 1858. godine, dakle prije 159 godina bilo je prvo ukazanje Blažene Djevice Marije djevojčici Bernadetti Soubirous. Sve troškove za izgradnju spilje Gospe Lurdske u imotskoj crkvi financirala je Danica Jeličić Vučemilović supruga Norberta Vučemilovića (1882.). Norbert je sin Nikole Vučemilovića (1852.) i Josefine Wanmuller (1854.), unuke liječnika dr. Giuseppea Wanmullera koji je došao iz Venecije u Imotski gdje je i umro. Kako Danica i Norbert Vučemilović nisu imali potomaka baš kao ni Norbertova braća Amlet (1880.) i Jere (1889.) te sestre Ruža (1892.) i Ana (1895.) darovali su svoju kamenu kuću preko puta gimnazijske zgrade časnim sestrama i financirali izgradnju spilje Gospe Lurdske u imotskoj crkvi.


Presveto Trojstvo

Blagdan  Presvetog Trojstva  slavi  se u prvu nedjelju nakon blagdana Duhova.Tajna Presvetog Trojstva je najveće otajstvo kršćanske vjere koja je vjerovanje u jednoga Boga u Tri Osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu.
Na fotografiji je slika u emajlu Presvetog Trojstva stara preko 90 godina u vlasništvu obitelji Radovinović

Peć u kući zvukova, mirisa, djetinjstva…

U kući Radovinović Jagul u Imotskom, kući zvukova, mirisa, djetinjstva svaka se prostorija na prijelazu u XX stoljeće grijala na peći na drva. Ništa se ne može mjeriti s pravom vatrom, pucketanjem drva i njegovim mirisom koji se širi prostorom, okupljenom obitelji usred oštre zime….