Bojni brod obitelji Franceschi

Bojni brod sa kojim je jedna grana obitelji de Franceschi doplovila u drugoj polovici 16. stoljeća iz Venecije u Pisak odakle su se nastanili u Omišu gdje se spominju 1590. godine. Vlasnik bojnog broda bio je Gaspar de Franceschi, kasnije admiral mornarice. Francesco de Franceschi (1520.–1598.) upućen je iz Venecije u Omiš za člana senata grada te se spominje u župnim knjigama. Od tada se razvijaju paralelno dvije grane obitelji, u Zadru i Omišu, koje stoljećima njeguju međusobne veze.

Brod je naslikala Vanječka Franceschi Poduje, a slika je u vlasništvu Dore Franceschi Račić.

Modro jezero, slika Julija Žuvele

Modro jezero (ulje na platnu) naslikao je Julije Žuvela rođen u Zadru 1971. godine.Julije Žuvela završio je Srednju umjetničku školu, studirao slikarstvo na Free Acadamy, te je diplomirao u klasi profesora Donalda. Sudjelovao je na više skupnih izložbi.Julije je proputovao veliki dio svijeta i postao eko aktivist, te je član Globea radikalne frakcije Greenpeacea u okviru Rainbow Warriorsa. Pripada skupini od desetak mladića iz nekoliko zemalja svijeta koji na samo jedan poziv kreću u ekološku borbu diljem globusa. Početkom ožujka 2012. godine Julije je picingaše s Bačvica doveo u svoj Imotski da u poznatom krškom dalmatinskom prirodnom fenomenu Modrom jezeru odigraju partiju picigina. Temperatura vode iznosila je samo 5 stupanja, ali pravim picingašima to nije ni najmanje smetalo. Godine 2015. Julije je proglašen najboljim skakačem u ovom atraktivnom sportu.
Bravo Julije!

Antonjeta Baškarad Jutronić

Julije Žuvela sin je glazbenika Ive Žuvela i prof. francuskog Marije Maje Penović. Marijin otac je Ivo Penović, nakladnik i nekadašnji vlasnik papirnice u Imotskom, a majka Zlata Ciciliani čiji je predak graditelj crkve u Imotskom Antun Ciciliani rođ. 1815. god. u Trogiru. Zlatin otac Bariša Ciciliani je uz nju imao još sina dr. Julija Đulija, a nakon smrti prve žene u drugom braku sa Ljubicom Vujević imao je kćer mr.ph. Sandu. Kuća obitelji Ciciliani na imotskoj Pjaci prodana je odvjetniku Jonjiću.

 

Prim. dr. Ratko Vlatković

Prim. dr. Ratko Vlatković rođen je 22.02. 1915. godine u Imotskom. Završio je pravni fakultet, a doktorat prava stekao je 1939. godine. Medicinski fakultet u Zagrebu završio je 1957. godine, te je specijalizirao infektologiju i internu medicinu Najveći dio života proveo je u Virovitici radeći u Općoj bolnici kao šef Odjela za zarazne bolesti i epidemiološke službe. Svoj radni vijek podredio je medicini, epidemiološkoj edukaciji, prevenciji zaraznih bolesti, uvijek na raspolaganju bolesnicima. Bio je ispred svog vremena i sredine, te je pomagao ljudima virovitičkog kraja kojima je bio uzor. U mirovini od 1986. godine dio vremena provodio je u Austriji gdje je pohađao tečaj slikarstva, te mu je prva izložba bila u gradiću u blizini Beča. Dr. Ratko Vlatković bio je oženjen za Mašu Franceschi kći Stjepana i Stefanije Lelas koji su osim Maše imali još kćeri Zlatu i Nevu. Zlata se udala za Stjepana Nina Ferrarija, a Neva za Božidara Raku. Prim. dr. Ratko Vlatković umro je 2002. godine.
Na fotografiji slika dr. Vlatkovića sa izložbe u Virovitici

Perinuša

Slika Perinuše (ulje na platnu), gdje je rođena prije 117 godina i koju je naslikala Marija Franceschi Radovinović (18.03.1898.-07.09.1968.).
….Ispod izvora Jauka i Opačca gotovo nasred polja mlinica je premostila riječicu. Ovo je Perinuša. Dok donji mlinovi nepomično stoje, gornji se vrte uz užasno torlanje, tresku i štropot, a izpod njih se uokolo prosiplje krušno brašno. Pod mlinicom pjenuši se voda i odvraća jakim šumom i hukom na gornje torlanje i glomot….Uz mlinicu poredali se bieli dvori zaokruženi bujnim baštama punim ukusna povrća i mirisnih voćaka, a obalom izvili se vitki jablani, nadvisujući razgranjene hladovite krhke vrbe…

Ivan Bulić, Imotsko polje, Narodni list, IV/1916

Majčin dan

Naše drage majke hvala vam  na vašoj  ljubavi i  podršci!
Majčin dan  obilježava se druge nedjelje u svibnju, a utemeljila ga je u Americi Anna Marie Jarvis 1907. godine kao sjećanje na preminulu majku.
Majčina ljubav je bezvremenska i uvijek nas prati i čuva sa zemlje ili  neba….

Sliku majke koja bdi nad djetetom (ulje na platnu) naslikala je Marija Franceschi Radovinović.

Majčina ljubav

Na svijetu ima nešto najvažnije,
najjače, najljepše, najmilije,
od svega jakog snažnije,
od svega silnog silnije.

Nisu to ni bogatstva, ni imanja,
ni nova ljubav što se rađa,
od svega je veća samo
majčina ljubav
i njezina milovanja.

Njezino srce uvijek je s nama!
Naša bol i patnja samo je njoj znana!
Uvijek je bila u pjesmama
majčina ljubav opjevana.

Praštati znade
i patiti s tobom,
kad ti u životu teškoće potraju.
Tvoje potajne misli krade,
njene brige nikad ne prestaju.

Teško je onom tko majke nema,
najveći je tada siromah, i kad ima sve.
Majčino srce samo je jedno.
samo majka znade čak i naše sne!

Nada Landeka