Duhanska stanica, Dogana u Imotskom početkom 1950-ih.

Duhanska stanica, Dogana u Imotskom snimljena početkom 1950-ih. Secesijski kompleks Duhanske stanice sa upravnom zgradom i skladištem duhana projektirao je Prus ing. August Thara, a izgradnja prvog velikog skladišta započela je 12. lipnja 1888. godine. Deset godina kasnije, 1898. godine izgradilo se drugo skladište te upravna zgrada.
Imoćanin Iko Mostarčić, jedan od graditelja Dogane u svojoj oporuci „Vjerodostojnoj uspomeni“ koju je napisao u 82. godini života, 26. svibnja 1946. godine navodi podatak o početku sadnje duhana u Imotskoj i Vrgorskoj krajini.”… U godini 1884. pomalo je počela sadidba duhana u Imotskom kotaru, a u god.1885. u Vrgorskoj obcini. I taj vrgorski duhan su sadioci dovozili na otkup u Imotski za 2 godine.U Imotskom je slagalište duhana bilo u Lekića, Marčinoj i Miroševica kući i to bez stelaža na razne načine složeno.U Imotskom bijo je tada upravitelj Najglofer. U Imotskom je prvi poslovođa bijo Nikola Vučemilović…”. Pišući o gradnji “Dogane” Iko Mostarčić u „Vjerodostojnoj uspomeni“ navodi: “godine 1888. sagrađena je prva polovica istočna sa čatrnjom, sada drugog magazina duhana u Imotskom. Godine 1890. sagrađena je druga polovica magazina duhana u Imotskom.Godine 1893. do svrhe srpnja 1894. sagrađena je administrativna zgrada u Imotskom. Ozgor opisanim zgradama bio je zakupnik arhitekt August Thara, šleski Njemac, a njegov upravitelj i poslovođa bijo je Iko Mostarčić iz Imotskog; dočim državni nadzornik bio je inžinir Iran, a zanjim oficijal Ladislav Kopac.Godine 1899. sagrađena je istočna polovica sada prvog magazina duhana u Imotskom. Poduzetnik bijo je Stipan Opara iz Sinja, a poslovođa bijo je Iko Mostarčić iz Imotskog. Drž. upr. Volinka.Godine 1912. do god. 1917. sagrađen je četvrti magazin duhana u Imotskom, stražarnica regulacija terena i putevi okolo istoga, te zgrada kotarskog suda u Imotskom. Zakupnik svega ovoga bio je Eduard Žagar iz Splita, a poslovoda Iko Mostarčić iz Imotskog. Na magazinu duhana bijo je državni nadzornik Janušek asistent Čeh. Dočim na sudu bijo je Enci plemić Janfonja graditelj iz Kaštela.” (dio iz Diplomskog rada studenta Branimira Čulara, Grad Imotski Dogana)

Fotografija u arhivi prof. Gordane Radić

Svi Sveti 2017. godine, groblje Gospe od Anđela u Imotskom

Svi Sveti 2017. godine, groblje Gospe od Anđela u Imotskom

Groblje u Imotskom

Gdje leže moja majka i moj otac
Ovo groblje smrt nikad nije posve osvojila,
I danas je umjesto truleži puno gustog plavetnila;
A zelenilo drevnih rupa u visinu se nečujno diže,
Poškropljeno kružnim sjajem nevidljivih zvijezda.
Ptice goleme, u divljem snu pjevaju –
Okružena novostima, golema gnijezda:
U nesvijesti se otapa led beskraja;
Ništa se više slučajem ne razdvaja –
To nije komfor kemije: Jedno na drugo pristaju
Ekstaza sklada i crno učenje. Sve biva bliže
Nas troje zajedno sklapamo ruke;
Koliko je stara ova zaliha čuda? – iste čujemo zvuke,
Ista je blizina neizreciva.
Majka, otac i sin –
To više nije nikakav redoslijed;
Susretljiv je beskraj, rastopio se led;
Molitva, patnja i čin –
Sve se ovdje za uskrsnuće priprema.
I svejedno je gdje smo nas troje:
Iste riječi svugdje i najmanjem dronjku uzimaju svoje.

Vlado Gotovac

Imotski, 02. kolovoza 2017. godine

Imotski, 02. kolovoza 2017. godine, procesija sa zavjetnom slikom Gospe od Anđela kreće od župne crkve imotskim ulicama na proslavi blagdana Gospe od Anđela, nebeske zaštitnice Grada. Imotskog i 300-te godišnjice oslobođenja od Turaka (1717.-2017.). Procesiju je pratilo više od pedeset svečenika, brojni Imoćani i njihovi gosti.

Fotografiju iz kuće Radovinović snimila Anamaria Marušić Tonković

Crkvica Gospe od Karmela na imotskom groblju

Crkvica Gospe od Karmela na imotskom groblju gdje se svake godine 16. srpnja održava misa. Crkvica je sagrađena kao i groblje 1866. godine za gvardijana fra Ante Perića. Crkvica Gospe od Karmela bila je dugi niz godina u ruševnom stanju, a obnovljena je zahvaljujući velikom milodaru u iznosu od 16 tisuća DEM pok. Anke Vučemilović (1929.-.1996.), kćeri Ivana Zane Vučemilovića imotskog Načelnika od 1912. do 1918. godine u teškim ratnim danima, nositelja hrvatstva i katoličanstva u Imotskom i cijeloj Krajini te pomagača svih potrebitih.

Kuća Grubišić, privremena škola pri kraju 1897. godine

Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. – Zagreb, 12. studenog 1955.). Na fotografiji je kuća Grubišić koju je sagradio Stipan Jukić 1877. godine, a niže su kuće Mazzi. Kuća Grubišić je postala privremenom školom pri kraju 1897. godine i upravo je u toj osnovnoj školi u Imotskom jedan od najcjenjenijih hrvatskih pjesnika Tin Ujević završio II i III razred.

Uspavanka iz Krivodola)
…Ti spavaš, dijete. U snu ćeš da grliš stabla sa zlatnim granama. Velike bašte od stakla i nemirne vode od žive zagolicat će te.
Ti spavaš dijete. U snu će da panu na te debela i gusta bremena omorike, a povrh ljubičastih hridina izlit će se nebesa sa hiljadu odbljesaka
……………………..….
Glas čežnje izlit će, kroz svoja vajkanja, onaj nepoznati ton pijanstva u kojem će, saučesno, da zajecaju i zaplaču i da se oglase Lovreć i Cista, Lokvičići i Tamnice, Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proložac
……………………..……
Spavaj, spavaj, dijete. Sreće ćeš imati samo dok spavaš; a srca i duše samo bezazlenošću
……………………..……
snatrio si Gospe s očima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju.
Neće te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska; nego ćeš sa žuljevitim rukama da se znojiš za hljeb od kukuruza i za svakodnevnu puru.
Vidjet ćeš djevojke koje gaze, sudbonosno nagnute pod naramcima drva, i starice prignječene od punih vjedara vode.
……………………..…….
Pjesma života je teža od sna, ali je dublja i krepča. Slabo je fajde od anđelskih mašta i od uroka zlih kneginjica;
tebe će da probudi plast na gumnu, stoka u pojatama, sjetva, kosidba, vršidba, tovari grožđa u budućim berbama, kliktava pjesma polja;
jer treba da se snaga vrši: da se lomi kamen, da se krče grudi zemlje, jer treba da se kopa, da se sije, da se ore, da se žanje, da se sadi;
jer treba da se muči i kinji, da se satire i sadire sebe, da se bude, da se dube, da se gradi. I još tako kukavno….
Jer treba da onaj, koji je dao patnju, dade i istinu našu, istinu motike, mašklina, lopate, rala, poluga, kotača, mlina, bačve s moštom i kotla gdje se rakija peče.
……………………..….
Ti spavaš dijete. U snu ćeš da vidiš stabla sa zlatnim granama, velike bašte od stakla, nemirne rijeke od žive.
Htjet ćeš da grliš neizmjernost, da letiš do San Diega i San Franciska, dok ne polomiš krila ovdje niže od vode, svakako još bliže od Jauka ili Runovića.

Buktinja, 1926

Maturanti imotske Gimnazije u lipnju 1957. godine

Maturanti imotske Gimnazije prije 60 godina, u lipnju 1957. godine. Od donjeg reda pa naviše s lijeva:
Kusić Ivan-Puđo, Kujundžić Nedo, Kekez Zvonko, Pivac Elvira, prof Runac, prof. Baričić, NN, Čizmić Ante, NN, prof. Babić Stojanka, prof Palmeta Ankica, prof Mastelica M., prof. Ivana B. Vučemilović, Tadić Anđa, Baketć Jozo, NN, Benković Anita, Vučemilović Jasna, Tokić Tomislav, NN, , NN, Picukarić Ljubo, Zec Zvonimir, Kukulj Dragan, NN, Rebić Ante, Rebić Alfred, NN, NN.

Izvor: Arhiva Antonjete Baškarad Jutronić